Počevši hronološkim redoslijedom, kriza je ustvari počela još u decembru 2012. godine, kada se u Skupštini raspravljalo o proračunu za 2013. godinu
– Jedan od najvećih razloga političke krize jeste izlazak opozicije iz Skupštine, jer se politički dijalog ne vodi u Parlamentu, nego na ulicama, pa se često dešavalo da masovni skupovi eskaliraju i u nasilne
Duboka politička kriza u Makedoniji ne jenjava. Naprotiv, iz dana u dan ona poprima sve veće razmjere. Mjesecima unazad održavaju se protesti po makedonskim gradovima, a ponajviše u glavnom gradu Skoplju, gdje se u posljednje vrijeme svakoga dana u popodnevnim satima održavaju protesti, čime građani žele izraziti svoje akumulirano nezadovoljstvo. Kako i zbog čega je nastupila politička kriza u Makedoniji?
Počevši hronološkim redoslijedom, kriza je ustvari počela još u decembru 2012. godine, kada se u Skupštini raspravljalo o proračunu za 2013. godinu, s kojim se opozicija nije slagala. Uslijedile su žestoke rasprave između poslanika stranaka na vlasti i opozicije, čak je došlo i do fizičkog obračuna, a poslanici opozicije i kritički novinari izbačeni su iz Skupštine.
Nastupili su masovni protesti opozicije i građanskih udruženja, tražili su povratak kidnapovanih institucija građanima, a ne samo da one budu u funkciji jedne partije.
Jedan od najvećih razloga političke krize jeste izlazak opozicije iz Skupštine, jer se politički dijalog ne vodi u Parlamentu, nego na ulicama, pa se često dešavalo da masovni skupovi eskaliraju i u nasilne.
Ne smiju se izostaviti ni krhki međuetnički odnosi u Makedoniji, koji su se narušavali nakon kontraverznog slučaja “Monstrum” koji se dogodio u aprilu 2013. godine, kada su kod Smiljkovskog jezera poginula četiri mladića i ribar.
Od tada su se u nekoliko navrata dešavali masovni protesti revoltiranih građana, zbog pritvaranja Albanaca, koji su osumnjičeni za ubistva, dok su njihove porodice, poznanici i advokati tvrdili da nemaju nikakve veze s ubistvom.
I pored problema koje su detektirale nevladine organizacije i kritički nastrojeni mediji, na poslednjim lokalnim izborima održanim u martu 2013. godine, zatim parlamentarnim izborima, održanim u aprilu 2014. godine, vladajuća koalicija “Za bolju Makedoniju”, predvođena strankom VMRO-DPMNE, čij je koalicioni partner najveća albanska stranka DUI, dobili su veliki broj glasova i ponovo ojačali svoje mjesto na vlasti.
Iako su građani bili nezadovoljni, nivo građanske apatije je bio visok sve do sredine novembra prošle godine, kada su počeli protestirati studenti protiveći se ideji Vlade da uvede državno testiranje za studente. Studenti su protestovali u više navrata, bili u velikom dijelu jedinstveni i istrajali na svom putu, izborivši se da se ne uvede državno testiranje, ali su pored toga izrazili generalno nezadovoljstvo zbog nekvalitetnog visokog obrazovanja. Ovo je bio početak kraja građanske apatije, pa su odmah nakon studentskih protesta uslijedili protesti honoraraca zbog izmjena Zakona o radnim odnosima kojim je bilo predviđeno da honorarci sami plaćaju svoje doprinose, što je dodatno smanjilo njihova i onako mala primanja.
Protestovali su i novinari zbog pritvoranja kolege Tomislava Kežarovskog, zabrinuti građani zbog lošeg zdrastva i smrti mlade Tamare, kao i mnoge građanske organizacije koje su ukazivale na, prema njihovim sugestijama loše menadžiranje države.
Politička kriza dobija novu dimenziju početkom 2015. godine, projektom “Istina o Makedoniji”, predvođene opozicionim SDSM-om i Zoranom Zaevim, koji objavljuje navodne kompromitirajuće audiosnimke, telefonske razgovore vrha aktuelne vlasti predvođene premijerom Nikolom Gruevskim i njegovim najbližm saradnicima, koji dogovaraju obračunavanje sa političkim neistomišljenicima, postavljanje sudija i ostalih funkcionera, montiranje sudskih slučaja, zatvaranje kritičkih medija, dogovaranje za namještanje izbora, kao i ostale stvari koje nisu svojstvene odgovornoj i građanskoj vladi.
Vlast je na ovo uzvraćala povećavanjem plaća policiji, novim stranim investicijama, ulaganjem u infrastrukturi , isplatom subvencija poljoprivrednicima i ostalim, za građane, “privlačnim projektima”.
Situacija u Makedoniji je dobila nove smjernice, kada se prije desetak dana u Kumanovu makedonska policija sukobila s naoružanom grupom. Nakon dva dana sukoba, grupa je neutralizovana, a poginulo je osam policajaca, više od 30 ih je povrijeđeno, dio grada je devastiran, a građani su se uplašili za sigurnost.
Iza ovog slučaja, nakon oštrih rekacija stranih amasadora u Makedoniji, koji su pozvali na odgovornost makedonsku vlast, došlo je do ostavki sa funkcija ministrice unutrašnjih poslova Gordane Jankulovske, ministra transporta i veza Mila Janakievskog i Saše Mijalkova, direktora Uprave za sigurnost i kontraobavještavanje.
U međuvremenu, opozicija je 17. maja održala masovni građanski protest, na kome je zatražlila ostavku Gruevskog. Građani su najavili da će ostati da borave ispred vlade sve dok ne dođe do ostavke premijera.
S druge strane, vlast je dan kasnije, 18. maja, organizovala veliki narodni skup u Skoplju, na kojem je željela demonstrirati svoju moć. Prema nekim procjenama, na skup je došlo između 80 i 100 hiljada građana, a premijer Gruevski je poručio kako je vladajuća koalicija nikad jača.
Očekuje se da će se protesti opozicije nastaviti, ali i pregovori uz posredstvo međunarodne zajednice za uspostavljanje političkog dijaloga, pronalaženja mogućih solucija za izlazak iz duboke krize, među kojima je najrealnija, tehnička vlada.