Novo izviješće UN-ova panela za klimatske promjene (IPCC) još nije službeno objavljeno, tek je procurilo, a već je zaposjelo naslovnice brojnih uglednih medija.
New York Times ističe da je prema tom dokumentu ‘gotovo sigurno’ utvrđeno da su ljudi odgovorni za porast temperatura u posljednjim desetljećima te da bi do kraja stoljeća razine mora mogle porasti za više od metra ako se staklenički plinovi nastave stvarati istim tempom.
Ovakav porast razina mora mnogi su znanstvenici do nedavno predviđali u značajno dužem razdoblju. Teško je i zamisliti kakve bi on posljedice mogao imati za brojne priobalne i otočne zemlje svijeta, osobito one čije su obale niske. Brojna gusto naseljena područja poput delte Nila ili Bangladeša bila bi potopljena što bi pokrenulo egzodus milijuna ljudi. Porast razina mora od jednog metra bio bi poguban i za zemlje uz golfsku struju te istočne obale SAD-a. Neki stručnjaci poput Jamesa Hansena iz NASA-e kritizirali su znanstvenike zato što, pod utjecajem znanstvenog opreza, ne upozoravaju dovoljno snažno na katastrofalne posljedice koje bi porast razina oceana mogao imati za svijet.
U svojem uvodu New York Times također navodi da su autori IPCC-ja odbacili nedavno objavljene teze o usporavanju zatopljenja uz obrazloženje da je riječ o pojavi koja se može pripisati kratkoročnim čimbenicima.
Izviješće, čiji su dijelovi procurili u medije, predstavlja tek skicu, odnosno nacrt koji treba odobriti nekoliko stotina znanstvenika članova IPCC-ja koji bi se trebali sastati u Stockholmu u rujnu. Glasnogovornik UN-ova tijela Jonathan Lynn u ponedjeljak je stoga priznao kako postoji vjerojatnost da će se dokument promijeniti pod utjecajem reakcija i komentara vlada i znanstvenika pa je preuranjeno da se iz njega izvlače neki konačni zaključci.
Autori u novom, petom po redu izviješću, pišu kako je ‘ekstremno vjerojatno da je ljudski utjecaj na klimu uzrokovao više od pola zabilježenog globalnog porasta površinskih temperatura od 1951. do 2010.’
U izviješću iz 2007. IPCC je ustvrdio da je vjerojatnost da su ljudi odgovorni za globalno zatopljenje, a time i za zagrijavanje oceana, otapanje snijega i leda te podizanje razina mora, oko 90 posto. U novom je dokumentu ta razina vjerojatnosti podignuta na 95 posto.
Ipak, u jednom segmentu novi je dokument umjereniji. Naime, dok je prijašnji procijenio da udvostručene razine CO2 ne mogu izazvati zatopljenje manje od 2 stupnja Celzijusovih, prema novom ono bi moglo ostati u granicama od oko 1,5 stupnjeva, što je u skladu s ranijim znanstvenim procjenama iz razdoblja od 1979. do 2007.
No bloger Scientific Americana David Biello ironično upozorava da bi do 2021. godine, do kada bi klimatski znanstvenici mogli potvrditi ljudski utjecaj sa sigurnošću od 99 posto, mnoge stvari mogle bespovratno obilježiti budućnost našeg planeta.
‘Suvremeno društvo može biti prilično sigurno u jedno: da mi namještamo termostat za tisućljeće’, piše Biello pa nastavlja: ‘Dio CO2 koji kroz fosilna goriva ispuštamo danas kružit će u atmosferi i zadržavati toplinu tisućama godina u budućnosti. Trebali bismo stoga voditi razgovore o tome kakav planet dugoročno želimo, a ne događaju li se klimatske promjene (događaju) ili tko je kriv (mi smo).’
Što je IPCC?
UN-ov međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) je tijelo utemeljeno 1988. godine, a smatra se najvećim globalnim autoritetom za klimatske promjene. Mnoge vlasti širom svijeta, od lokalnih do najviših poput onih EU-a, svoje politike u razvoju tehnologija nastoje uskladiti s izviješćima IPCC-ja. Primjerice, administracija gradonačelnika New Yorka Michaela Bloomberga je na temelju izviješća IPCC-ja uvela planiranje rizika za grad i započela promociju hibridnih taksija, zelenih krovova i drugih ekoloških projekata. IPCC je 2007. podijelio Nobelovu nagradu za mir s Alom Goreom.
No tijelo, baš kao i nagrada, našli su se na udaru oštrih kritika klimatskih skeptika. Napadi na IPCC doživjeli su kulminaciju 2007. nakon što je otkriveno da podaci o otapanju Himalaja nisu prošli znanstvenu provjeru odnosno peer-review. Drugi val kritika uslijedio je 2009. nakon curenja e-mailova nekih znanstvenika iz East Anglia Universityja. Ovaj je slučaj postao poznat kao ‘Climategate’, međutim, istraga je pokazala da znanstvenici nisu ‘frizirali’ rezultate već su samo diskutirali o ispravnosti i usklađivanju određene metodologije čitanja podataka o temperaturama iz prstenova drveća. Više od 250 američkih znanstvenika kasnije je potpisalo otvoreno pismo podrške izviješću IPCC-ja koje je upućeno vladi SAD-a.
(Tportal)