Najpoznatiji barski beskućnik, tridesetjednogodišnji Netko Sinanović, dobio je juče od predstavnika UNHCR-a i HELP-a ključeve montažne kuće u sutomorskom naselju Haj Nehaj, čime je stavljena tačka na njegov dvadesetogodišnji život na ulicama grada pod Rumijom.
“Dobio sam montažnu kuću od 27 kvadrata sa strujom, vodom i namještajem. HELP i UNHCR su platili sve 15.114 eura. Plac od 200 kvadrata sam dobio preko Ministarstva rada i socijalnog staranja i predsjednika Opštine Žarka Pavićevića”, kazao je za “Vijesti“ Sinanović.
Za njega sada, dodaje, život dobija novu dimenziju.
“Sad mi je mnogo lakše i bolje, imam sve normalne uslove, nadam se, ako bog da, da stvorim porodicu, da se oženim, zaposlim i da krenem svojim putem, da normalno radim i da imam od čega da živim”, kazao je Sinanović.
Njegova sudbina je čak 21 godinu bila tema 150 novinskih i TV zapisa.
Posljednje četiri godine „stanovao“ je u jednom od rashodovanih željezničkih vagona pod Volujicom. Dane je sve do sada provodio, uglavnom, šetajući po gradu.
Rođen je u Tuzli, a u Bar ga je doveo ratni vihor 1992. Imao je porodicu u Tuzli – oca i majku, dva mlađa brata, o kojima ni dan danas ništa ne zna, prenose podgoričke Vijesti.
Kao dijete sa sedam-osam godina, Netko je u Beogradu ušao u voz iz kojeg je izašao u Baru, a od tada do danas u objektu sa čvrstim krovom, prozorima i vratima bio je samo u dva navrata – kada se liječio u Brezoviku i kada je bio u domu „Ljubović”.
Osim “Vijestima“, “Danu“, “Barinfu“ i TV “Vijestima”, koji su sve vrijeme skretali pažnju javnosti na njegove muke, Netko je na pomoći i podršci, kako kaže, od srca zahvalio UNHCR-u, HELP-u, gradonačelniku Pavićeviću, direktoru barskog Centra za socijalni rad Slobu Đonoviću, ministru rada Predragu Boškoviću, Edisu i Ernadu Škrielju, preduzeću „Cakan sport“ i svima koji su do sada bili uz njega.
(Vijesti.ba)