“Nisam ga baš mnogo poznavao, ali bilo je dovoljno da shvatim kakav je čovijek. Ako sam išta naučio o humanosti, naučio sam od njega – Hasiba. I sad, sad ga više nema.
Znaš prijatelju, jednom mi je neko rekao: “Heroji ne umiru, oživljavaju ih njihova djela”…Hmmm možda neki koji te nisu poznavali sad se pitaju koja su to djela….Ehh kad bih sad sve mogao nabrojati uradio bih to draga srca, ali ovdje je premalo mjesta za to….
Umjesto da se radujemo našim Zmajevima, Bosni, Brazilu sa lica nam je iznenada nestao osmijeh, te prerastao u tugu….Zapitam se: Brate, postoji li objašnjenje zašto si otišao tako rano, pa u mislima i dobijem odgovor, ne postoji. Ostat će samo jedna uspomena u raji iz Ljutoga kraja, i zahvaljujući toj uspomeni zauvijek ćeš živjeti u nama.
Na koncu ovog svega moram ti reći da si uspio u nečemo što do sad niko nije….Ujedinio si cijelu Bosansku Krajinu. Svi mi koji ostajemo iza tebe sjećat ćemo se svakog trenutka provedenog s tobom, svake utakmice. Najviše ćeš u sjećanju ostati onima kojima si pomogao….Znaš ti dobro, znaš onog dječaka iz Cazina ???? Znaš li onu porodicu iz Bosanske Otoke koju smo prije neki dan otišli posjetiti i upitati šta im je potrebno zaa obnovu krova. Brate, ovim ljudima ćeš uvijek ostati urezan u srce i u misli.
Prijatelju moj dragi, uvijek si govorio da u životu treba biti dobar, da bi se dobro tebi vratilo…Nezz šta biješe s tobom, možda si im negdje gore zatrebao….Ne znam!…
Dragi prijatelju gdje god da se sad nalaziš, sjeti nas se ponekad….Znam da hoćeš, jer ti si bio heroj, a heroji ne umiru sve dok su živa njihova djela”, stoji u tekstu koji je napisao prijatelj Hasiba Mahmića, Elvedin Hasanagić.
(Mojusk.ba)