Život joj je spasio njihov rođak koji je vidio kako je tretiraju
– Kada mi je bilo 16 godina živjela sam mirno u jugoistočnoj Aziji, učila sam i igrala se sa svojim sestrama.
Jedan dan u posjetu nam je stigla rođakinja iz Australije. Govorila je blago, pomazila me i fotografirala. Tek sam kasnije saznala da me želi odvesti u Australiji kako bi se udala za njenog sina, priča djevojka koja se predstavlja pod imenom Aisha, a jedna je u nizu onih koje roditelji prodaju u brakove sa starijim muškarcima. Njezin identitet nije otkriven zbog prevelike opasnosti kojoj bi se izložila, piše News.com.
– Ne želim se udati, želim ostati s vama, govorila je kroz suze svojim roditeljima, ali nije pomoglo.
Majka se također protivila ovoj ideji, ali otac i braća su bili nemilosrdni.
Nakon toga sve se odvijalo vrlo brzo. Sa 17 godina već je bila u Australiji, udana za starijeg muškarca kojeg nije poznavala.
– Još imam fotografije s vjenčanja. Na svim slikama imam pognutu glavu. Sjećam se da su mi oči bile pune suza pa sam neprekidno gledala u pod, priča ona i dodaje kako je nakon toga počeo pravi pakao.
– Nisam mogla završiti školovanje, uzeli su mi odjeću i odjenuli me u stare krpe. Nisam imala osnovne higijenske potrepštine. Vrijeđali su me i maltretirali svi članovi obitelji. Moj muž je obožavao pornografiju. Gledao ju je svaku večer, a nakon toga bi me grubo uzimao. Bilo mi je odvratno. Osim toga, kuhala sam za cijelu obitelj, a smjela sam jesti samo njihove ostatke. Prema meni je bio dobar jedino pas, priča ona i dodaje kako je najgore bilo kada je shvatila da je trudna.
– Muž me odbio voditi na preglede, ponašao se jednako grubo prema meni. Dijete se rodilo prerano i završilo je u inkubatoru. Kako bi mogla biti s mojom djevojčicom, ja sam bolnici trebala plaćati 20 dolara na dan. Taj novac nisam imala, a suprug je odbio platiti. Nisam mogla niti dojiti jer sam prvo morala sve njih poslužiti pa tek onda sam smjela u bolnicu. Kada je dijete došlo kući bilo je gore nego ikad, svi su vikali i iživljavali se na njoj. Jednom je prilikom imala temperaturu. Odbila sam otići u trgovinu jer sam htjela biti s njim. Tada me suprugov ujak uzeo, bacio na pod i davio, priča ona i dodaje kako je otprilike u to vrijeme njena majka saznala kroz što ona prolazi. Pokušala ju izvući od tamo, ali nije uspjela.
Život joj je spasio njihov rođak koji je vidio kako je tretiraju. Povukao ju je na stranu i rekao joj koji broj da nazove.
– Dao mi je broj od policije. Nazvala sam ih kada sam uspjela doći do telefona. Došli su i odveli me. Plakala sam čitavim putem do mjesta gdje sada živim. Nisam imala pojma što me čeka. Srećom, u skloništu za zlostavljane žene dočekalo me ljubazno osoblje i ja sam po prvi puta osjetila malo mira, priča ona i kaže kako je tamo naučila sve što joj je potrebno za normalan život.
– Vozim automobil, završila sam školu. Sada mi je 25 godina, živim u Sydneyju gdje se dalje školujem. Htjela bi kući, svojoj majci, ali suprug mi ne bi nikada dozvolio da ju odvedem iz zemlje. No, nema veze. Barem smo preživjele, zaključuje na kraju svoju potresnu životnu priču.