O jezeru Bobijaško oko, zanimljivom kraškom fenomenu smještenom podno brda Bobija kod Lušci Palanke, 22 kilometra od Sanskog Mosta, vrlo se malo zna.
Bobijaško oko mještanima Lušci Palanke pruža debeli hlad i osvježenje, posebno ljeti i ovih dana je omiljena destinacija za odmor i druženje. Ne propuštaju da ga pokažu i rijetkim gostima ili putnicima namjernicima koji ih posjete.
Malo jezero nalazi se u dnu velike kraške uvale, a širi ili smanjuje ovisno o godišnjim dobima i kišama. Mještani kažu kako čitav prostor, kada se posmatra s obližnjih uzvišenja, izgleda kao veliko oko.
Geološka istraživanja su pokazala da se radi o velikoj šupljini u kraškom zemljištu koja je povezana s mrežom podzemnih vodotokova koji se prostiru kilometrima ispod površine zemlje. Zbog dvosmjernog kretanja vode riječ je o esteveli koja za visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Prijeratna istraživanja pokazala su kako je Bobijaško oko, po svemu sudeći, početni dio ogromne podzemne akumulacije svježe vode, koja se nalazi ispod Palanačkog polja te s izvorima rijeka Dabar i Zdena.
Prema riječima mještanina Borislava Tešića, specijalna boja koja je tom prilikom puštana u estevelu nakon nekoliko dana pojavila se na izvorima dvije pomenute rijeke.
– Za velikih kiša sve se napuni vodom koja kulja iz dubine zemlje te se potom izlije na Palanačko polje. Tako je bilo i mjesecu maju, za vrijeme obilnih kiša, kada je veći dio polja bio pod vodom. Kada je kiša prestala, voda se jednostavno vratila tako odakle je i došla – priča Tešić.
O ovom rijetkom fenomenu sačuvane su i legende i predanja pa se tako među Palančanima pripovijeda o vilama i vilenjacima koji u noćnim satima pohode kraško vrelo i igraju svoja kola. Jedna priča kaže kako je ovdašnjem seljaku u ponor upala ovca te nekoliko dana poslije pronađena je na obližnjem izvorištu gdje ju je navodno izbacila voda.
Prije nekoliko godina Bobijaško oko posjetila je grupa engleskih ronilaca-speleologa koji su istražili oko stotinu metara površine podzemnog vodenog labirinta. Tom prilikom je potvrđeno kako dubine ove estevele nastanjuje čovječija ribica, endemski vodozemac iz prahistorije koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama. Inače, čovječija ribica pronađena je u još jednoj sanskoj spilji, Dabarskoj pećini.