Grupa učenika iz Gesamtschule Horst iz njemačkog grada Gelsenkirchena, koja je boravila u sedmodnevnoj posjeti Zenici, nije krila oduševljenje onim što je vidjela i doživjela u našoj zemlji.
– Naš projekat interkulturalne razmjene sa mješovitom školom u Gelsenkirchenu je počeo dobro. U listopadu prošle godine smo bili kod njih, a oni su došli početkom veljače kod nas. Drago nam je da je škola za pobratimstvo i razmjenu izabrala nas, kazao je don Anto Ledić, ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici.
Rolf Steinwede, direktor Gesamtschule Horst iz Gelsenkirchena, i Sabine Cristea, profesorica i koordinatorica evropske razmjene učenika iz ove škole, drugi put su bili u Zenici. Prvi put su došli u maju prošle godine, kada su obišli grad i ljude iz KŠC-a, kako bi dogovorili saradnju.
– Svidjelo mi se što su učenici imali priliku upoznati Zenicu, ali i neke druge gradove u vašoj zemlji, poput Sarajeva, Kaknja… Cilj nam je ponovo povezati naša dva grada pobratima, rekao je Steinwede.
Ferijalna praksa
Sabine Cristea je dodala da su ostvarena prijateljstva prilikom posjete učenika iz Zenice školi u Gelsenkirchenu, te da su u uzvratnoj posjeti domaćini bili na visini zadatka. Svi su se obradovali što im se pružila prilika upoznati Zenicu i druge gradove u Bosni i Hercegovini, kao i kulturu naše zemlje. Izbor učenika bio je specifičan. Tu su tri osobe čiji su roditelji rođeni u BiH. Zajedno sa njima su učenici koji su se sprijateljili sa učenicima iz Zenice, kao i oni koji učestvuju u evropskom projektu u školi.
– Projekat će biti proširen. Tako će sljedećeg januara ili februara pet učenika KŠC-a Sv. Pavao iz Zenice ići u Gelsenkirchen i tamo imati ferijalnu praksu gdje će raditi, a isto toliko učenika iz naše škole će doći u Zenicu i imati radnu praksu, pojasnio je Rolf Steinwede.
Opća gimnazija Katoličkog školskog centra Sv. Pavao Zenica vjerovatno je jedina srednjoškolska ustanova u FBiH koja ima stalne razmjene učenika sa zemljama Evropske unije. Prije su imali razmjenu sa školom u Italiji, a sada je to sa Njemačkom, školom u Gelsenkirchenu, odnosno sa jednom školom u Klagenfurtu u Austriji.
Direktor Opće gimnazije KŠC-a Dragan Gavran ustvrdio je kako je program nadišao osnovnu ideju da služi povezivanju, odnosno razmjeni iskustava škola iz Njemačke i BiH. Osim tog sociološkog i kulturološkog smisla, program je dao doprinos u utvrđivanju partnerskih veza između dva grada. Dogovorena je ta ferijalna praksa. Nova posjeta učenika iz Zenice Gelsenkirchenu planirana je 26. septembra, a uzvratna oko 20. marta 2016, kad se obilježava Dan grada Zenice.
– Imamo i tri učenika u njihovoj školi koja su rođena u Njemačkoj, ali vuku korijene iz BiH. Roditelji jednog mladića su iz Sarajeva, drugog iz Kaknja, dok su od djevojke porijeklom iz Foče. Mislim da smo dali još veći doprinos zbližavanju i povezivanju naše dijaspore sa BiH, ali i sveukupno zbližavanju i razvijanju odnosa između Njemačke i BiH, istakao je Gavran.
Hanim Baysal je 18-godišnjakinja koja je bila smještena u porodici Irme Omanović u Zenici. Rekla je kako joj je drago što je učestvovala u ovom projektu, što je upoznala kulturu naše zemlje. Očekivanja su joj, veli, ispunjena. Grupu učenika iz KŠC-a upoznala je u Njemačkoj, a sada je, dodala je, imala priliku upoznati i njihove porodice. A bili su, ustvrdila je, odlični domaćini.
Muzika uz fiziku
I Jördis Brüne ima 18 godina. Bila je u porodici kod Blanke Babić. Bilo joj je, kazala je, prelijepo u obitelji njene kolegice. Upoznala je kako se živi u jednoj porodici u Zenici. Ispričala nam je kako je imala priliku izlaziti u kafiće sa domaćinima, družiti se sa mladima iz Zenice. U suštini, to je, po njenim riječima, slično. Čak imaju i slično vrijeme za izlazak…
Lea Josh Baumann ima 16 godina. Bio je smješten kod Kristijana Čalića. Pojasnio je kako su mu očekivanja ispunjena, program je obogaćen brojnim posjetama i, sve u svemu, veli, bilo je odlično.
I osamnaestogodišnji Andreas Kania prezadovoljan je onim što je vidio u Zenici i ostalim gradovima u BiH koje je obišao, ali i domaćinima, porodicom Matea Markovića. Školski sistem u BiH na neki način je, po njegovim riječima, sličan njihovom, ali na drugi baš i nije. Dok su radili zadatke na času fizike, slušali su muziku, što mu se dopalo. Ono što se razlikuje u školskom sistemu su razredi. Kod njih nakon četiri godine osnovne škole slijedi devet razreda gimnazije. Kada je u pitanju muzika, ne razlikuje se puno ono što slušaju mladi u BiH u odnosu na vršnjake u Njemačkoj.
– Male su razlike što se tiče generacija u BiH i Njemačkoj. Mlađi ljudi kod vas su opušteniji. Večernji izlasci su slični, mada je kod nas to drugačije… Po danu se ne izlazi sa društvom u kafiće, više se mladi druže po drugim mjestima, u kućama, rekla nam je 16-godišnja Christin Susan Berghaus hvaleći domaćine, porodicu Karle Akrapović.
Tolunay Eren Seymen je 19-godišnjak kojem je domaćin bio Alen Alić. Objasnio nam je kako se oduševio što na malom prostoru u BiH ima toliko kulturoloških razlika.
– Mladić koji je bosanskog porijekla pričao nam je o odličnoj hrani na ovim prostorima. I zaista smo se dobro hranili ovih sedam dana (smijeh). Ćevapi su nešto čime smo svi fascinirani. Šteta što nema takvo nešto kod nas, rekao je Seymen.
Nogomet voli, a navija za FC Schalke 04. Drago mu je i što je imao priliku obići stadion Bilino polje u Zenici, ali i Trening-centar N/FSBiH.
– Nastojali smo da im pokažemo ono što bi njima trebalo biti zanimljivo. Nadamo se da smo im bili dobri domaćini, da smo im na najbolji način pokazali naš način življenja, naš način izlazaka, zabavljanja… Kod mene je bila Christin. Već prvi dan kada je stigla izvela sam je u kafić u koji izlazimo moje društvo i ja. Puštali smo joj muziku koju slušamo, plesali. Ona je bila zbunjena. Prvo tim da vam u nekom ugostiteljskom objektu dozvole puštati muziku, a onda još i svi ustanu i plešu, pojasnila nam je Karla Akrapović.
Posebno joj je drago što je Christin imala priliku prvi put vidjeti kako se ljudi zabavljaju u zimskim uslovima na jednoj planini. Bili su na Vlašiću, a ona je bila oduševljena tom zimskom čarolijom, svim tim snijegom i ljudima koji se sanjkaju i skijaju.
– Kod njih kada se spomene Bosna, prva asocijacija je rat, da je ovdje stanje katastrofalno, da ne znaju gdje dolaze… Rat je davno završio, mi gazimo dalje i gradimo neku ljepšu budućnost. Svi smo nastojali da predstavimo naš grad Zenicu, našu državu Bosnu i Hercegovinu u što boljem svjetlu. Obišli smo sva kulturna mjesta, predstavili im neke objekte, našu povijest i tradiciju. Najviše su se čudili vjerskoj raznolikosti u našoj školi. Rekli su da bi oni trebali od nas da uče dosta toga, posebno što se tiče ponašanja u školi i suživota učenika. Takođe su se iznenadili u Sarajevu, gdje su u radijusu od dvjesto metara tri različita vjerska objekta, ustvrdio nam je Alen Alić.
Dodao je kako su mu objasnili da u blizini Gelsenkirchena nemaju skijalište. Najbliže je udaljeno 500 kilometara, a snijega nema kao kod nas (uglavnom se pravi vještački, op.a). Mateo Marković bio je domaćin Andreasu Kaniji, Nijemcu koji vuče porijeklo iz Poljske, te je tako pobliže upoznao dvije kulture.
Lijepe Zeničanke
– Sedam dana u Gelsenkirchenu bilo je nešto najljepše što sam doživio u životu. Upoznao sam puno novih prijatelja, njihovu kulturu, način života. Iako sam prije učestvovao na mnogim kampovima stručnog karaktera, ovo je ipak nešto posebno – najkvalitetniji projekat u kojem sam učestvovao. Sa Andreasom sam razgovarao o mnogo čemu, od sporta do politike. Nisam mu mogao baš do kraja objasniti političku strukturu u BiH, što ga je zanimalo. Jednostavno, to je nešto što je izuzetno teško nekome sa strane objasniti. Ali, zato je bio oduševljen nogometnom reprezentacijom BiH, stadionom na kojem igra – Bilinim poljem i Trening-centrom u Zenici, istakao je Marković i dodao da je njegov kolega rekao kako je iznenađen ljepotom djevojaka kod nas.
U Zenici su boravili Julia Sonder, Melisa Mušović, Maximilian Kowalsky, Lea Josh Baumann, Christin Berghaus, Haris Imširović, Jördis Brüne, Andreas Kania, Vivien Wierbietzki, Hanim Baysal, Melike Zortas, Josip Stojčić, Eren Seymen i Jan Philip Wittig. Domaćini su im bili učenici I razreda Gimnazije KŠC-a Teona Nešović, Eni Nizamić i blizanci Dražen i Kristijan Čalić, učenici III razreda Kenan Sulejmanović, Blanka Babić, Mateo Marković, Andrea Misilo, Irma Omanović i Ivana Ružičić, te učenici IV razreda Karla Akrapović, Filip Adžić i Alen Alić, nastavnica Alisa Teskeredžić i direktor Dragan Gavran.
Partnerstvo u školi
Gradonačelnik Zenice Husejin Smajlović sa saradnicima upriličio je prijem za učenike gimnazije iz Gelsenkirchena i njihove domaćine gimnazijalce zeničkog KŠC-a. Sa Gelsenkirchenom je Zenica uspostavila bratske odnose davne 1969. godine. Uspostavljene su veze između likovnih stvaralaca i naučnih radnika. Najavljeno je da će grad pobratim iz Njemačke na proljeće organizovati manifestaciju Dan Zenice u Gelsenkirchenu.
Zmajić iz Gelsenkirchena
U Zenici je boravio i novi zmajić, budući juniorski nogometni reprezentativac BiH. Radi se o Harisu Imširoviću, rođenom 8. februara 1997. u Gelsenkirchenu, gdje živi i školuje se, članu U19 ekipe njemačkog SC Rot-Weiß Oberhausen 1904.
– Ovo mi je treći dolazak u Zenicu. Dva puta sam bio na okupljanju juniorske reprezentacije BiH, zadnji put bilo je 20-ak dana prije ovog dolaska sa školskim kolegama. Imao sam želju da nastupam za svoju zemlju, za Bosnu i Hercegovinu. I naravno da sam došao na okupljanje. Sada nam slijede kvalifikacije, objasnio nam je Imširović.
Nogomet je počeo trenirati sa pet godina. I njegov otac Enes Imširović bio je nogometaš, a igrao je svojevremeno u omladinskim selekcijama za Schalke 04 (kao i Haris) i kratko za sarajevski Željezničar. U juniorskoj reprezentaciji BiH odlično je primljen. Najviše se druži sa Živkom Radojičićem, s kojim je nekad igrao, i Vedadom Gljivom, članom U19 selekcije Eintrachta iz Dortmunda. Najbolje se snalazi na napadačkim pozicijama, na desnom i lijevom krilu.