Jedan od najboljih opisa glumca Bore Stjepanovića dao je jedan taksista, koji je nikom drugom do samom Stjepanoviću rekao: “Vama sve uloge dobro stoje”, ili kako je stajalo u jednom starom tekstu: “To je glumac za koga nam se čini da smo ga vidjeli u filmovima u kojima i nije igrao”.
Velika karijera je iza ovog izuzetnog glumca, 40 godina na filmu, televiziji i u pozorištu. O samim ulogama, karijeri, ali i položaju glumaca u današnjem vremenu Boro Stjepanović govori za “Nezavisne novine”.
O svojim ulogama i o tome kako ga ljudi pamte, Stjepanović ističe da neko stariji ovako kao on pamti i prve serije i filmove u kojima je glumio, a neki misle da je uradio samo “Našu malu kliniku” i “Lud, zbunjen, normalan”.
“Za glumca je veoma teško da izdvoji neku svoju ulogo i kaže da mu je baš ta najdraža”, kaže Stjepanović.
Kako u mlađim danima, tako i sada, volio je da radi sa dobrom i kvalitetnom ekipom, a trenutno mu je omiljena ekipa iz filma “Gorčilo – jesi li to došao da me vidiš”.
“S Milanom Karadžićem sam igrao i svoje najbolje uloge u pozorištu, a evo sad i na filmu, i vjerovatno ćemo i dalje raditi”, kaže Stjepanović i ističe da su to njegovi bivši studenti, a sadašnje kolege.
O položaju glumaca danas i u danima kada je i sam počinjao Stjepanović kaže da je sada puno teže.
“Sada je puno teže. U onoj Jugoslaviji su bile tri škole glume, Ljubljana, Zagreb i Beograd. I tu je bilo dvadesetak glumaca po godini. Zamislite kada osam studenata iz Beograda pokriva cijelu godinu Srbiju, a sada samo u Bosni ima pet fakulteta”, ističe Stjepanović.
Boro Stjepanović je osnovao prvu školu glume u BiH i to 1981. u Sarajevu, i u tom periodu je bilo puno posla za glumce, kvalitetnog posla prije svega.
“Danas je posla manje, prije svega neozbiljnog, plitkog, i to baš mnogo plitkog”, ističe Stjepanović i dodaje da je on igrao u Jugoslovenskom dramskom kao student, te kao glumac u “Atelju 2012”, s najboljim glumcima one Jugoslavije, od kojih su mu mnogi bili profesori, a sada svako trči na svoju stranu, nema posla, nema stalnog zaposlenja.
“Neki glumci koji su se zatekli u ansamblima po 10 ili 20 godina ništa nisu igrali, a primaju uredno svoje plate, dok mladi glumci koji završe fakultete i budu i više nego sjajni glumci nemaju posla”, sa žaljenjem priča Stjepanović i za kraj dodaje da karijere propadaju, odlaze u neke druge poslove i to je danas zaista užasno. “Ne bih im bio u koži”, završio je Stjepanović.