U blizini ruskog sela Liinakhamari kod Barentsovog mora nalaze ne neobične građevine koje su sagradili nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Tajanstveni betonski prstenovi Trećeg Reicha nakon završetka rata su izazivali maštu poklonika teorija zavjera, a ona je pojačana kada je im je sovjetska vojska ograničila pristup, a i danas im je teško pristupiti.
Neki teoretičari zavjere i lokalno stanovništvo tvrdili su kako se u njima testiralo nacističko superoružje, dok su neki smatrali kako su se oni koristili kao rampa za lansiranje nacističkih NLO-a, tj. letećih tanjura koji su koristili antigravitacijske uređaje. Njih su prema navodno poslije rata oduzeli SAD i SSSR, a o postojanju tih legendarnim wunderwaffea ne postoje nikakvi dokazi.
Međutim, jedna grupa ljudi tvrdi kako su te superletjelice zapravo ‘Zvona’, tj. metalne letjelice zvonolikog oblika koje su Nijemci razvijali u Poljskoj. Projekt razvoja ovih letjelica je završio tako što je tokom rada na njemu stradalo 60 naučnika. Kodnog imena Die Glock, ta je letjelica bila visoka između 3,5 i 4.5 metara, s promjerom od 2,7 metara.
Što se tiče betonskih prstenova, oni zapravo nisu nikakve lansirajuće rampe za NLO-e. Na njima su se ustvari postavljali topovi.
Kada je sovjetska vojka zauzela to područje 12. oktobra 1942., ono je postalo vojna baza sovjetske mornarice, a u blizini je sagrađena i baza za podmornice.
To objašnjava zašto je područje bilo zabranjeno za ljude sve dok baza nije demontirana.