U bivšoj državi bio je među četiri, danas je Mirko Vukeljić, jedini graditelj violina u BiH.
Iz dobojskog ateljea violine putuju na sve kontinente. Kaže da nije osvojio samo Afriku, što ne znači da nekim putem nije i tamo zasvirala. Zatekli smo ga dok rezbari jednu za San Remo. Posao radi decenijema, ali dvije iste uvjeren je, ne postoje.
“Violina i gradnja violine je jako čudna stvar ja to smijem kazat npr sve počinje od ravni i kad se završava nigdje više nema ravni i nijedna nije ista, nema dvije iste violine koje su izgrađene ni koje će biti izgrađene”, kaže za “ATV” Mirko Vukeljić.
Materijal od kojeg se rade je zato isti – javor smrča, ebanovo drvo. Mora da bude suvo bar desetak godina, mada radi i sa tri puta starijim materijalom. Kako kaže tek kada umre, drvo najljepše svira. Na njegovim unikatima sviraju mnogi talenti, od Jovana Kolunžije do mladih širom svijeta. Svoje umijeće ipak ne smatra talentom.
“To smatram ozbilino pnašanje čovjeka koji može da osvoji sve. Nije to talenat mnogi ljudi su probali to, a odustali zbog nekih stvari, npr oštar alat mora da bude kao žilet to mnogi ljudi ne znaju, mnogo novaca se mora dati u literaturu”, priča Vukeljić.
To su kaže tek dvije od stotine sitnica, koje vode do svaršene violine za koje izdaje i sertifikat za svog života. Zadovoljstvo onih za koje radi su mu najbolja ocjena, a za druge i ne zna. Planove ne pravi, pa ne zna ni koliko će violina još da sagradi. Poplava mu je odnijela dnevnik, ali do sada je kaže izradio pedesetak. Sebi ne zadaje rokove, ali u ateljeu ga možete naći i kasno naveče.