Glavne atrakcije, koje jasno otkrivaju da svijet nije uvijek onakav kako izgleda, četiri su sobe.
U dva mjeseca, koliko je otvoren, Muzej iluzija u Zagrebu postao je pravi hit među Zagrepčanima, ali i brojnim turistima kojih je posljednjih godina u ljetnim mjesecima Zagreb prepun.
Iako je otvoren 22. lipnja, uoči same špice turističke sezone, Roko Živković, vlasnik i voditelj Muzeja, ističe kako posjetitelji dolaze u velikom broju svaki dan.
U to smo se uvjerili i sami – predvečer je pred ulazom dugačak red i na ulazak se mora pričekati dok raniji posjetitelji ne odu, kako se u Muzeju ne bi stvarale prevelike gužve koje bi pokvarile doživljaj.
Postav Muzeja je stalan, no Živković kaže da će biti promjena dijela eksponata s vremenom, no glavne atrakcije, koje najviše privlače posjetitelje, ostat će iste.
A glavne atrakcije, unatoč brojnim eksponatima koji varaju mozak i jasno otkrivaju da svijet nije uvijek onakav kako izgleda, četiri su sobe.
Ames soba je soba pod kutom, u kojoj iluzija nastaje tako što se iz jednog kuta gledanja dvije osobe koje stoje u suprotnim kutevima, čine jedna kao div, a druga kao patuljak.
Tu je i ‘beskonačna’ soba, koja osobitim rasporedom ogledala odaje dojam beskonačnosti jednog te istog prostora – kako sam Živković kaže, zgodno za snimanje ‘selfieja’ iz svih mogućih perspektiva.
U obrnutoj sobi prostor je okrenut naopačke, a prava iluzija se stvara kada se prostor fotografira i fotografija obrne.
Jedna od posjetiteljima omiljenijih soba, čemu smo sami svjedočili, jest kosa soba. Radi se o prostoru ukošenog poda i zidova, zbog čega se posjetitelju preporučuje polagan ulazak, jer odmah kad se prekorači prag počinje gubitak ravnoteže i čovjek ne može u potpunosti kontrolirati svoje kretanje.
Iz istih razloga osobama koje boluju od epilepsije i poremećaja ravnoteže ulazak se ne preporučuje.
“Unutarnje uho ne shvaća da su zidovi kosi, da stojite na kosoj podlozi, a da su zidovi kosi i dolazi do problema”, kaže Živković.
“Koma je, vrti mi se u glavi, kao da sam pijana malo, teturam. Muzej je ok, da Zagreb ima nešto ovakvo, prvi put smo tu, istražujemo i gledamo”, oduševljena je Iva iz Zagreba.
“Super je, totalno iskrivi percepciju, misliš da ćeš pasti, a zapravo ne padneš, kao da visiš, kao da te nešto vuče, kao da je ogroman magnet unutra, nešto tako”, kaže Mateja izlazeći iz sobe.
I mlada pratnja Ema još je pod dojmom jer efekt često ‘drži’ i neko vrijeme nakon izlaska iz sobe. “Predobro je, imam osjećaj kao da sam se malo napila“.
Impresionirana je i Dalma, mlada turistkinja iz Mađarske, iako je s nekim od efekata od ranije upoznata.
“Jako mi se sviđa. Doduše vidjela sam već dosta ovakvih slika i iluzija, ali jako mi se sviđa ova soba u kojoj izgledaš veći jer sam ja dosta niska, a sviđa mi se i beskonačna soba”.
Turistkinja iz Francuske, Ophelie De San Bartholome, zagledala se pak u svoj lik u ogledalu koje osobu prikazuje onako kako je vide drugi – daje realnu sliku, a ne obrnutu.
“Vrlo mi je čudno vidjeti sebe na ovakav način, ne znam, kao da prepoznajem samu sebe, a opet ne. Malo je uznemirujuće, ali zabavno, sviđa mi se”, kaže Ophelie.
Muzej ima i, kako kaže Živković, najveću zbirku holograma na području bivše Jugoslavije, koje su otkupljivali iz više zemalja – 32 holograma sadrže sliku statičkog objekta koji se fotografira laserom te potom prenosi kao 3D slika na fotografsko platno. Uz posebno podešenu rasvjetu odaje dojam 3D predmeta.
No, u Muzeju ne razmišljaju samo o eksponatima, već i o edukaciji i didaktičkoj dimenziji postava.
U sklopu Muzeja su tako didaktičke radionice, gdje je kroz deset ‘igračaka’, od kojih svaka ima svoj koncept, potrebno, između ostalog, složiti različite oblike. Da bi se u tome uspjelo treba problem promatrati iz druge perspektive.
Namijenjene su prvenstveno djeci, no zabavne su i odraslima. Točnije, neki od zadataka i odraslima pričinjaju priličan problem.
“Čak dapače mislim da didaktički dio nije za klince nego za odrasle, jer je težak i odraslima za složiti. Neke stvari izgledaju lako i jesu lagane za složiti, međutim neke stvari su stvarno teške i evo ja sam odustala”, kaže Sanja koja je u posjet stigla s djevojčicom Lanom.
Za to vrijeme, Lana i dalje pokušava. “Lijepo i zabavno mi je jako. Zahtijeva puno razmišljanja, ali fora je”. U blizini se ‘muči’ i Mia. “Teško je, da, možda je klincima lakše, imaju više mašte”, kaže Mia.
“Mislim da je za djecu fenomenalno. Na jednom mjestu vide sve ono što im pokušavate nekako objasniti i prepričati i onda na jednom mjestu vide da baš ne mogu egzaktno shvatiti sve i vidjeti ono što vide svojim očima da doista vide ono što jest. Definitivno mijenja percepciju i mislim da je za klince izvrsno”, zaključuje Sanja.
Upravo u tom smjeru razmišljaju i u Muzeju – želja im je uz stručno vodstvo i kurikulum privući organizirane posjete škola. U realizaciju te namjere kreću u rujnu.
“Krenut ćemo svakako sa svim tim edukativnim igricama koje imamo unutar muzeja ubrzo u jedan edukativni program, koji će onda biti ponuđen srednjoškolskoj i osnovnoškolskoj populaciji. To će biti skroz novi koncept za djecu, kako razmišljati ‘out of the box’, kako svoj mozak, ‘ajmo reći, unaprijediti, imati drugačije razmišljanje, drugačiji pogled na svijet u konačnici od svih ostalih”, kaže Živković.