Esad Fejzić, jedan od posmatrača na referendumu 29. februara i 1. marta ’92. godine, govoreći za bh. novinsku agenciju Patria (NAP), kaže da još uvijek osjeti dozu adrenalina koji je tih dana kolao njegovim venama.
– Bilo je euforično i napeto. Ni zrak nije bio isti kao ranije – prisjeća se ovaj inženjer mašinstva iz Visokog, kako kaže, najsvjetlijih trenutaka u modernoj historiji Bosne i Hercegovine.
– Ko god je u tom periodu mogao doprinijeti na bilo koji način, bio je angažovan oko referenduma. Obrazovaniji ljudi danima su razgovarali sa stanovništvom, objašnjavali im zbog čega je njihov glas važan i zbog čega trebaju izaći na referendum. O referendumu se pričalo na svakom ćošku. A kada je konačno došao dan referenduma, ljudi koji su imali automobile išli su i dovozili starije ljude od njihovih kuća. Jednostavno, ništa se nije prepuštalo slučaju – kaže Esad, objašnjavajući da su glasači dolazili sa svih strana, bile su velike gužve, ali nije bilo problema. Svima je, kaže, bilo stalo da referednum prođe u najboljem redu.
– Svaki glas je bio važan – kaže Esad.
Gledajući sa današnje distance shvata da veliki broj glasača, koji su došli da podrže obnavljanje nezavisnoti Bosne i Hercegovine, nisu ni bili svjesni težine svog glasa.
– Svi smo znali da je referendum gotova stvar kada je Alija Izetbegović pozvao ljude i rekao da treba izaći na referendum i zaokružiti „ZA“. Tu više nije bilo nikakve dileme. Ljudi, naročito stariji, smatrali su haramom ako bi glasali drugačije, iako baš najbolje nisu shvatali o čemu se tu zapravo radi. Mnogi to ni danas ne shvataju.
Esad objašnjava da ljudi nisu željeli izaći iz sastava krnje Jugoslavije zbog toga štu su je mrzili.
– Naprotiv, bilo je potpuno obratno. Na Jugoslaviju se gledalo sa nostalgijom. Bilo nam je žao zajedničke države. Ali, nje više nije bilo. Otcijepila se Slovenija, nakon toga i Hrvatska, i Bošnjaci više nisu imali šta tražiti u toj Jugoslaviji. Jednostavno, željeli smo obnoviti nezavisnost naše zemlje – kaže Esad.
Na referendum su uglavnom izlazili Bošnjaci.
– Ali, u Visokom su izlazile i neke srpske porodice da podrže nezavisnot Bosne i Hercegovine – kaže Esad.