Stomatologinja Alma Đozić, Bosanka s holandskom adresom, u svojoj prvoj knjizi “Bijeli tunel” piše o svojoj bolesti, a novac od prodaje skuplja za eksperimentalnu terapiju.
– Prije samo tri dana priopćili su mi da u plućima imam ono od čega ti se noge odsijecaju i duša raspada u grlu. Počinje s ‘r’ i ima tri slova… Ali neću napisati tu riječ. Želim to nazvati nekako drugačije. Želim mu dati šansu da prestane biti moj neprijatelj. Nazvat ću ga Saputnik. Moj saputnik na dugom i beskrajno zanimljivom putu prema pronalaženju sebe i svog pravog razloga postojanja, piše Alma Đozić, Bosanka s holandskom adresom, u svojoj prvoj knjizi “Bijeli tunel”, piše Jutarnji list.
Ta se hrabra žena i majka dvije djevojčice, stomatologinja koja decenijama živi u Amsterdamu sa suprugom Andrejem rodom iz Belišća, prije tri godine suočila sa strašnom dijagnozom – rak pluća u kasnoj fazi uz metastaze na kostima… Nekoliko mjeseci prije, nakon godina odricanja i stvaranja karijere, otvorila je svoju zubarsku ordinaciju. Posao se taman počeo uhodavati kad je osjetila bol u leđima.
– U jesen 2013. u rano jutro sam kihnula i istog trena završila na podu, a kasnije i u hitnoj ambulanti. To je bio doslovno ‘Big Bang’ mom tijelu (to sam kasnije shvatila). Poslije Big Banga počeo je, kao što se to desilo i sa Zemljom, novi život u meni, ili novo poimanje života, napisala je.
Alma je odmah nakon dijagnoze počela pisati knjigu koja sadrži 14 priča. Pisala ju je gotovo tri godine i u njoj opisivala svoju borbu s bolesti. Objašnjava da je to specifičan period u njezinom životu u kojem je doživjela mnoge nove spoznaje. Budući da je osjetila čaroliju pisanja još u djetinjstvu, jedna od njezinih novih spoznaja je da treba učiniti ono što je godinama odgađala, a to je da tu čaroliju podijeli s ostalima.
– Namjera mi je bila da čitatelja potpuno uvučem u tu melanholiju, ali da mu krajnji osjećaj ne bude tuga nego neka vrsta katarze, kaže Alma.
Dosad je bila i na vrlo teškoj operaciji kralježnice jer joj je prijetila paraliza od struka na dolje.
“Najkompleksniji osjećaj zadovoljstva u mom životu dosad doživjela sam pri oba porođaja zbog pritiska tih malenih tijela koje su mi odmah po rođenju spustili na grudi. To i Andrejev i moj zajednički pogled na našu djecu davao je neograničenu sreću… Taj klimaks emocija, nakon dugotrajne neugodnosti i boli, ravan je nečemu uzvišenom, levitirajućem. Da su mi u tim trenucima zatreperila krila s obje strane ramena sigurna sam da bih mogla letjeti.
Sad sam opet tu, u zoni između sna i jave u bolničkom krevetu, nakon operacije, ali bez novorođenčeta na grudima nego s enormnom boli i pritiskom u njima. Želim biti sretna što su mi sačuvali život, pokretnost nogu, samostalnost, neovisnost, ali ne mogu jer me ova žareća bol vuče k dnu ponora i jako me plaši..’, navodi Alma, koja se uprkos brojnim teškim trenucima u kojima ponekad pomisli da neće uspjeti, uvijek podigne.
Novac od prodaje autobiografske knjige skuplja za eksperimentalnu terapiju, koja je odobrena u Americi za liječenje melanoma, ali je lijek dao dobre rezultate i kod plućnog tumora. Radi na principu stimuliranja imunološkog sustava, a nije klasična hemoterapija koja ubija stanice raka, ali i zdrave stanice.