Nedjelja, 5 svibnja, 2024

Tuga i bol u Bratuncu: “Da nema fotografija, ne bih znala kako izgleda moj otac”

Preporučeno

“Nema se ovdje više šta reći. Zločinci slobodni šetaju u Bratuncu, u Srebrenici i u cijeloj BiH, a mi ovdje kopamo djecu od tri, šest mjeseci. Nema nikakvog suda, niti ikakve pravde”, kazala je Berisa.

Foto: Anadolija
Foto: Anadolija

Na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, danas je obavljena sedma kolektivna dženaza za 15 Bošnjaka stradalih 1992. godine, od kojih je troje ukopano kao neidentifikovani. Berisa Ramić iz Bratunca je danas ispratila svog oca Šabana Ramića.

U izjavi za agenciju Anadolija, Berisa je kazala kako ne može pronaći riječi kojim bi opisala tugu koju osjeća.
“Nema se ovdje više šta reći. Zločinci slobodni šetaju u Bratuncu, u Srebrenici i u cijeloj BiH, a mi ovdje kopamo djecu od tri, šest mjeseci. Nema nikakvog suda, niti ikakve pravde”, kazala je ova žena.

Upravo se čita:  Stigle trešnje, rod je dobar: Kilogram oko 9 KM

Otac joj je poginuo kada je imao 30 godina, tako da ga se ona zapravo i ne sjeća.

“Ja sam se tek rodila, kada je moj otac poginuo. Da nema fotografija, ne bih ga se ni sjećala, niti znala kako on izgleda. Pronašli smo ga nakon 20 godina. Nemam riječi, niti mislim da možemo objasniti svoju žalost. Moje tri sestre i ja nemamo ni oca ni majku. Majka nam je preselila prije dvije godine”, objašnjava Berisa.

Fatima Mustafić je snaha najstarije ukopane žrtve danas u Bratuncu, Kade Mustafić.

Ona se prisjetila kako je zajedno sa mužem bježala u maju 1992. prema Srebrenici. Prema njenim riječima, njena “nena” Kada Mustafić, zajedno sa strinama Ibrimom i Timom, ostala je u njihovoj kući u Bratuncu.

Upravo se čita:  Prvi maj na bh. moru: Iako je oblačno, ljudi se kupaju u Neumu

“Ja i moj muž smo otišli u selo u blizini Srebrenice i bili smo tu dva, tri dana možda. Onda smo sišli po brašno i ostale potrepštine. Kada smo došle do kuće gdje mi je bila porodica, vidjela sam da su otvoreni prozori i vrata. A njih tri nije bilo tamo”, rekla je Fatima.

Ona se prisjetila i zelenog pulovera koji je Kada nosila, i njenih papuča. Kaže da su taj džemper pronašli na drvetu u dvorištu, a papuče razbacane po avliji.

“Sve je bilo u rasulu. U kući su patosi bili podignuti. Sve tri su nestale na isti dan i nismo znali šta se s njima desilo. Onda smo čuli da su odvezene u Bijeljinu i da su ih potom ubili”, navodi Fatima Mustafić, tvrdeći da su ovaj zločin počinile njihove bivše komšije.

Upravo se čita:  Kako je praznik rada postao neradni dan: Evo od kada i zašto se širom svijeta uopšte slavi 1. maj

“To su uradile komšije, niko drugi. Svoje dvije strine sam pronašla prošle godine, a ove godine, evo, i nenu Kadu. Strine su pronađene u Šidu u Sremskoj Mitrovici, a nena Kada u Teočaku kod Bijeljine”, kazala je Fatima.

Ova Bratunčanka je izgubila članove svoje uže porodice. Njen muž Ramo Mustafić poginuo je u genocidu u Srebrenici, kao i dva djevera i amidža. Pored sedam članova uže porodice, Fatima je izgubila još oko 30-tak rođaka.

Tokom 1992. u Bratuncu su u masovnom etničkom čišćenju ubijena 603 civila.

Pretpostavka je da je tokom genocida u Srebrenici, i u Bratuncu ubijeno oko 2.500 civila u julu 1995. godine.

(Anadolija)

Zanima li vas ovo?

Komentariši

Izdvajamo

Izdvajamo

Čović: Evropski sud pravde odbacio Sky! Mora da se poštuje domaći zakon i obavijesti nadležna država

Evropski sud pravde (ESP) odbacio je korišćenje kao dokaza u krivičnim sudskim postupcima "nezakonito dobijenih razgovora sa šifrovanih mreža...

Još vijesti za vas