Palestinski ambasador u BiH Razeq Namoora napisao je pismo povodom 68. godišnjice izraelske okupacije Palestine koja i danas traje, prenosi bh. novinska agencija Patria.
– Svake godine 15. maja se svake godine obilježava kao dan sjećanja na katastrofu palestinskog naroda počinjenu od strane izraelskih okupacijskih trupa i sudioništva britanske okupacije i kolonizacijskih zemalja, 1948. godine.
Palestinska Nakba je predstavljala tamni period u modernoj historiji palestinskog naroda. S jedne strane, Palestinci su protjerani iz svoje domovine i sa svoje zemlje, te im je oduzeta imovina i kuće. S druge strane, raseljeni su po zemlji suočavajući se sa svim vrstama patnje, jada i bola. Kao posljedica toga, 15. maja 1948. godine proglašeno je uspostavljanje lzraela. Većina palestinskih područja je bila pod izraelskom kontrolom izuzev nekih koji su sačuvali svoj palestinski identitet: ,,Zapadna obala”, ,,Pojas Gaze”,,,lstočni Jeruzalem – područje svetih mjesta”.
Borbe su uzrokovale protjerivanje milion Palestinaca koji žive kao izbjeglice u susjednim arapskim zemljama. Ove borbe su također imale i društveni utjecaj na palestinsko društvo što je dovelo do njegovog raseljavanja i kidanja veza. Nakba je 1948. godine predstavljala okupaciju više tri četvrtine površine historijske Palestine, uništavanje 531 stambene jedinice, progon i rastjeravanje oko 85% palestinskog stanovništva, te činjenje kolektivnih gnusnih masakara. Palestinska nakba je bila etničko čišćenje, uništavanje i progon golorukog palestinskog stanovništva i naseljavanje drugog naroda umjesto njega, a što je rezultat vojnih planova i državnih sporazuma.
Palestinska Nakba predstavlja najveću tragediju palestinskog naroda, migraciju i okupaciju palestinske zemlje 1967. godine, progon i migraciju više od 900.000 Palestinaca iz njihove domovine koji borave u susjednim arapskim zemljama i cijelom svijetu, i to od 1,4 miliona Palestinaca koji su 1948. godine živjeli u Palestini u 1.300 palestinskih sela i gradova.
68 godina nakon Nakbe, individualno i kolektivno pravo izbjeglica na povratak u svoje domove i život u svojoj domovini je jedno od prirodnih i temeljnih ljudskih prava. Svoj legitimitet crpi iz historijskog prava izbjeglica na svoju zemlju i ne mijenja ga niti jedan hitni politički događaj, niti ga bilo šta poništava, a garantuju ga načela međunarodnog prava, te međunarodni ugovori i sporazumi.
U vezi sa rezolucijama organizacije Ujedinjenih naroda po ovom pitanju, najistaknutija je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, član 13. (,,Svaki čovjek ima pravo na povratak u svoju domovinu”). Ovo je potvrdila i četvrta Ženevska konvencija i rezolucija Generalne skupštine UN-a, broj 194, objavljena 11. deembra 1948., član broj 11, a koja glasi:
– Odlučuje da treba omogućiti povratak izbjeglicama, koji to žele da se vrate u svoje domove čim prije moguće i da žive u miru sa svojim komšijama, kao i da se plati odšteta za imovinu onih lica koja odluče da se ne vrate u svoje domove, a za svu izgubljenu ili oštedenu imovinu, na bazi međunarodnog prava i pravednosti, da se plati šteta ili oštećenje od strane odgovorne vlade ili vlasti.
Država Palestina se iskreno zahvaljuje svim narodima, vladama, koji su je priznali, a čiji broj prelazi 140 zemalja u svijetu. Među njima su do sada Vatikan, Sveta stolica, Kraljevina Švedska, te veliki broj parlamenata u svijetu. Oni zahtijevaju od svijeta, a naročito velikih utjecajnih sila da koriste svoj utjecaj za prekid izraelske okupacije države Palestine, zaustavljanje naseljavanja i nalaženje pravednog rješenja u skladu sa odlukama međunarodnog prava i to u službi postizanja mira, pravde i sigurnosti u svijetu, pozivajući lzrael, okupatorsku zemlju, na odgovornost zbog zločina koji je činio i još uvijek svakodnevno čini nad golorukim palestinskim stanovništvom koji se zalaže za mir, postizanje slobode i nezavisnosti.
Baš kao i svi narodi na ovoj zemlji, i ovaj narod, uprkos Nakbi, još uvijek doprinosi bogaćenju svjetske civilizacije. Došlo je vrijeme da okupatorska izraelska država prestane postupati sa međunarodnim zakonom i pravom smatrajući se državom iznad zakona i ne primjenjujući međunarodne zakonske odredbe.