U samo tri je dana Karlovčanka je morala sahraniti četiri najuža člana obitelji – muža, brata, svekrvu i majku. Pitanje kako se nositi s gubicima najbližih ljudi postaje sve veći problem, osobito zato jer se obitelji s njima nemaju prilike pozdraviti.
U samo tri dana Karlovčanka Snježana Matić morala je pokopati četiri člana najuže obitelji – supruga, brata, svekrvu i majku.
Bili su na ručku kod brata koji je kašljao i imao temperaturu. Mislio je da je obična gripa. Samo koji dan kasnije, Snježani su jedan po jedan član obitelji odlazili u bolnicu. Tada su iz iste bolnice počeli stizati pozivi koje nitko ne želi čuti.
U samo tri je dana Karlovčanka je morala sahraniti četiri najuža člana obitelji – muža, brata, svekrvu i majku. Pitanje kako se nositi s gubicima najbližih ljudi postaje sve veći problem, osobito zato jer se obitelji s njima nemaju prilike pozdraviti.
Snježana Matić je odlučila s Potragom podijeliti svoju priču. Ostala je bez muža, brata, majke i svekrve. Svi su preminuli od korone. U tri dana ih je pokopala, jednog za drugim.
“Mi smo bili u Slunju kod mame i braće. Brat se loše osjećao. Kao imao je gripu, nahladio se. Bude on sebi kuhao čajeve. Mi smo bili tu subotu tamo i ništa sve je bilo okej. On je kašljucao. Kad smo došli doma treći dan i suprug je dobio temperaturu”, kaže Karlovčanka Snježana Matić.
Testovi su bili pozitivni. Već u ponedjeljak brat Mirko završio je u karlovačkoj bolnici, dva dana kasnije i suprug Robert. U međuvremenu razboljela se i Snježanina majka Roza. Imala je 92 godine. I svekrva Barbara koja je bila u 80-toj.
“Ni mama ni svekrva nikud iz kuće nisu izlazile. U to vrijeme u selu je skoro cijelo selo bilo zaraženo. Robert je baš imao simptome gripe. Kosti su ga boljele. Imao je temperaturu. Pio je lijekove za skidanje temperature. Ništa nije pomoglo. On je tako teško disao. Nije mogao doći do sobe da se ne uspuše. Par minuta nije mogao doći k sebi i nije vjerovao u koronu, rekao je da gripu ima”, priča Matić.
Snježana je ipak odlučila zvati Hitnu. Odvezli su ga u bolnicu. Kaže, tada ga je zadnji put vidjela. U međuvremenu čuli su se telefonom. Vjerovala je da će preživjeti. Suprug je imao samo 53 godine. U ratu je stao na minu i ostao bez noge. Od tada je živio s protezom, zdrav, tvrdi Snježana, nikad nije imao problema sa srcem ili tlakom.
“Poslala sam mu naočale da može vidjeti. Sve je išlo na bolje. Stvarno je bio šok kad su mi javili da je umro”, kaže. Teško je i to podnijela, a onda se zaredalo. U par dana, s istog broja, zvali su iz bolnice još tri puta.
“U 12 je ona umrla, navečer su mi za brata javili u 7 sa Švarče. U jednom danu njih dvoje i sutradan svekrva”, priča Matić. Snježana kaže još uvijek ne zna kako je sve to preživjela. Od njihove smrti nije prošlo ni mjesec dana. Još uvijek kaže ne spava. Sjedi i razmišlja.
“Imam osjećaj da će on sad kroz vrata doći i nešto reći”, priča. Za razliku od ostatka obitelji nije se zarazila. Žao joj je kaže što se od svojih najmilijih nije mogla oprostiti. Nije ih mogla vidjeti čak ni na sprovodu.