Prva kolektivna dženaza u Memorijalnom centru u Potočarima obavljena je 2003. godine, kada je u tri faze ukopano gotovo hiljadu žrtava, tačnije 969 kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić u razgovoru za Fenu povodom obilježavanja godišnjice prve dženaze u Memorijalnom centru Srebrenica Potočari Spomen-obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine.
Čengić podsjeća da je u martu te godine ukopano 600 žrtava, u julu 282 i u septembru iste godine 87 žrtava.
Po njenim riječima, 2003. godine ukopan je najveći broj žrtava. Nakon toga, svake godine 11. jula, na kolektivnoj dženazi bude ukopano više stotina žrtava.
“Jedna od najvećih dženaza bila je 11. jula 2010. godine, kada je ukopano 775 žrtava genocida u Srebrenici. Najmanji broj žrtava bio je ukopan prošle godine kada je obavljen ukop 136 žrtava”, navodi Čengić.
Najstarija žrtva koja je do sada ukopana u Potočarima je Šaha Izmirlić, rođena 1901., a najmlađa novorođenče – djevojčica Muhić.
U Memorijalnom centru u Potočarima do sada je ukopano 6.377 žrtava. Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Čengić kaže da su za kolektivnu dženazu ove godine do sada identificirane i prema želji porodica spremne za ukop 43 žrtve. Naglašava da ovaj broj nije konačan te da će biti zakazane identifikacije posmrtnih ostataka koji se nalaze u Podrinje identifikacionom centru u Tuzli.
“Također, u PIP-u se nalazi više od pet stotina posmrtnih ostataka koji nisu ukopani, a riječ je o žrtvama genocida u Srebrenici. Od ovih pet stotina, njih 114 je identificirano, ali zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Ostali slučajevi su u fazi obrade”, navodi Čengić.
Ističe da je većina ukopanih u Memorijalnom centru u Potočarima u nekompletnom stanju, jer su uglavnom pronađeni u sekundarnim, odnosno izmještenim masovnim grobnicama, u nekim slučajevima čak i tercijalnim grobnicama, ili na površini terena što je također uzrokovalo nekompletnost tijela.
“Izmještanje masovnih grobnica uzrokovalo je nekompletnost tijela i u velikoj mjeri otežalo proces obrade i identifikacije posmrtnih ostataka, s jedne strane, a s druge strane za porodice izazvalo dodatne boli i traume, jer identificiraju i ukopavaju dio po dio tijela svojih članova porodice, što vrlo često traje dugi niz godina”, kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Pojašnjava da, ukoliko se pronađe i identificira ostatak tijela, porodice se obavijeste i naknadno pronađeni posmrtni ostaci dodaju se ranije ukopanim dijelovima tijela.
Po njenim riječima, reasocijacije, odnosno kompletiranje tijela se radi svake godine u Potočarima uz prisustvo porodica, vještaka sudske medicine, predstavnika Tužilaštva, policije i Instituta za nestale osobe BiH.
Čengić naglašava da će gotovo hiljadu žrtva, koje su već ukopane u nekompletnom stanju, u narednim godinama biti otkopane i dodat će im se naknadno pronađeni dijelovi tijela.
“Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Još se traga za najmanje 1.100 žrtava genocida”, navela je Čengić.
Podsjetila je da je posljednja masovna grobnica pronađena na smetljištu u mjestu Kozluk, na području Zvornika, gdje je krajem prošle godine pronađeno 55 posmrtnih ostataka, 15 kompletnih i 40 nekompletih.
“Žrtve pronađene na smetljištu u Kozluku još nisu identificirane i očekujemo da bi do kolektivne dženaze u Potočarima trebali dobiti DNK nalaze, naravno ukoliko bude dovoljno uzoraka krvi s kojima bi se mogli uporediti uzeti koštani uzorci. Informaciju o ovoj masovnoj grobnici Haški tribunal dostavio je Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), a riječ je o satelitskim snimcima”, kazala je Čengić.
Istaknula je da će se provjeriti još dvije lokacije, također na temelju satelitskih snimaka.