Stotine ljudi svakoga dana u oba pravca pješke prelaze kostajnički most. Iz Hrvatske Kostajnice odlaze u bosansku, jer je ondje sve jeftinije. Iz Bosanske Kostajnice odlaze u Zagreb, jer im je bliže nego ići u Banja Luku. Barem za 30-ak kilometara, piše NAP.
Stvari su se dosuše malo promijenile u odnosu na devedesete. Prije rata Hrvatska Kostajnica bila je mnogo razvijenija, ona Bosanska više je ličila na selo. Danas je to dosta drugačije. Kako su stvari u BiH jeftinije nego u Hrvatskoj, naročito nakon što je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, skoro da su se sve radnje preselile sa hrvatske obale Une na onu bosansku.
– Sve što nam je potrebno za kuću kupujemo u BiH. Same pređemo preko mosta. Mnogo je jeftinije – kaže jedna od domaćica, koja živi na hrvatskoj starani.
Ono što je najvažnije da između stanovnika i jedne i druge Kostajnice nema svadljivih tonova, kakvih je znalo biti prije petnaestak godina. Naročito kada je 2001. nakon ratnoga rušenja obnovljen kostajnički most. Sporazum o granici je postojao, jer su ga dvije godine ranije, 1999., potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.
Ali, podsjećao je prije četiri godine hrvatski publicista, novinar i kolumnista Boris Pavelić “sporazumi su jedno, a život nešto drugo“.
Ipak, ekonomija je učinila svoje. Ni jednim ni drugim se ne isplate trzavice; hrvatskoj strani se ne isplate svađe sa komšijama preko Une jer bi izgubili jeftiniju robu, a ni bosanska strana ne želi ostati bez kupaca. Veze se posljednjih godina dodatno učvršćuju sve češćim brakovima između mladenaca iz Bosanske i Hrvatske Kostajnice, piše NAP.