Bivši član Predsjedništva BiH i prvi predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljuić oglasio se otvorenim pismom hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću.
Sadržaj otvorenog pisma prenosimo u cijelosti:
“Europejac, s naglašenom uljudbenosti, na koju smo mi Hrvati s pravom ponosni. Isto tako sa zebnjom pratimo Vašu borbu s onom provincijalnom strujom u HDZ-u Hrvatske. Imamo puno razumijevanje za Vašu taktički postupnu bitku i za poteškoće na koje nailazite zbog dobro umrežene strukture onih koji i danas, gotovo tri desetljeća kasnije, forsiraju neopravdana stajališta, zbog kojih je cio hrvatski narod pretrpio ogromnu štetu, a mi bosanski Hrvati se danas nalazimo pred istrebljenjem. I dok u historiji, odnos snaga na svjetskoj političkoj pozornici, nije išao u korist našeg naroda, ovo od 1990. godine rezultat je subjektivnih slabosti hrvatske politike u Zagrebu-Karađorđevo i Graz. Zagreb je nasilno preuzeo „brigu“ i nad Hrvatima BiH, unatoč tome što smo imali svoje političko vodstvo, program i legitimitet koji smo dobili sjajnim rezultatima na izborima 1990. godine. Ja sam uvjerljivo pobijedio na Konvenciji u Mostaru, gdje sam ponizio sve svoje političke protivnike.
Prisustvo rukovodstva HDZ-a BiH i Vašeg veleposlanika 9. siječnja u Banjaluci najsramniji je politički čin u mirovnom razdoblju. Uveličati „proslavu“ Miloradu Dodiku, koji u miru završava ono što su započeli Krajišnik i Karadžić, je čin kojeg se treba stidjeti svaki Hrvat ma gdje se on nalazio. Istodobno to je uvreda za sve građane u BiH.
Plenković i Čović, Foto: Arhiv
Bilo bi neophodno da se Vi najenergičnije distancirate od ovih zbivanja. Također, stalno trpimo štetu od djelovanja pojedinih političkih mongoloida. Teško je i zamisliti da jedan biskup (onaj sisački) ljubi ruku jednom osuđenom ratnom zločincu. A kada dodamo i ono što je učinio Đakić mlađi onda se postavlje pitanje – dokle idu te hrvatske ludosti. Međutim, Milan Pupovac je vješto iskoritio ovaj čin i poistovjetio ga sa općom situacijom u Hrvatskoj.
Bosanski Hrvati su vrijedan i častan narod. Posebno su nastradali 1918. godine zatim 1945. i najzad 1992. godine. Do sada su uvijek uspijevali da se oporave i obrane svoj životni prostor, posebno u Posavini. Međutim, danas više nema realnih izgleda za takav ishod. O njima će ostati kronike i legende koje će ih pamtiti kao vrijedne i časne ljude. Nešto slično kao o Feničanima kojih danas također nema.
Unatoč poteškoćama na koje nailazite, mi očekujemo Vašu energičnu reakciju i da, kao nikada, ranije jasni i glasno kažete kako oni koji su nazočili sramnom događaju u Banjaluci nemaju Vašu podršku.
Želim Vam da istrajete u Vašoj političkoj misiji, kao i dobro zdravlje”, naveo je u pismu Kljuić.
