Prvi intervju nakon predstavljanja svoje nove multimedijalne predstave “FBI: Dosije Tesla” povodom 160. godišnjice Teslinog rođenja, u Banjaluci Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, dao je za N1.
U intervju sedmice Tačke na 7 govori, osim o inspiraciji za predstavu koju namjerava izvesti diljem svijeta, o nezaobilaznim temama: Sarajevu, kultnim Naderailistima i Zabranjenom pušenju.
Uz smijeh, govori o svom posljednjem dolasku u svoj rodni grad. “Što se tiče Sarajeva, ja sam bio, prije dvije godine ispraćen policijskim kolima iz grada kao vladika , a ne vjerujem da se u ove dvije godine nešto bitno promijenilo u Sarajevu. Tako da ne vidim ja tu mogućnost da ja sad tu najnormalnije prođem i odem i ručam i večeram, jer je to ipak, morate priznati, fenomen. Ja mislim da to nigdje u svijetu nije bilo, da je neko ušao u neki grad i bio podvrgnut cyber linču”, rekao je Karajlić.
Na pitanje nedostaje li mu Sarajevo, potezom prsta prema glavi, pokazao je gdje “nosi Sarajevo”.
“Moj grad je u onoj knjizi koju sam napisao (“Fajront u Sarajevu”, op.a), to je nešto ono što ja nosim u srcu“, kaže Karajlić.
“Da nije bilo rata, ja vjerovatno bih ost’o i svir’o Zenicu blues. Međutim, moja patnja za tim gradom i tim ljudima, naročito onim koji su izgubili živote je odvojena od tog mog životnog puta koji se desio tog dana kad sam prešao iz Sarajeva u Beograd. I moja patnja za tim gradom, za Sarajevom je permanentna”, ističe Karajlić.
Nele Karajlić tvrdi da je u vrijeme Zabranjenog pušenja i Nadrealista Sarajevo postalo “najomiljeniji grad u tadašnjoj Jugoslaviji”.
“Ne lažem ja mnogo kad kažem da sam ja jedan od najzaslužnijih što je Sarajevo uopšte dobilo taj imidž. Osnovni nesporazum između sadašnjeg Sarajeva i mene i jeste u tome što sadašnje Sarajevo to ne može da prizna.”