Njemačka politika shvatila je da samo osiguranje radnog mjesta više nije dovoljno kako bi migrante uspješno integrisali u njemačko društvo. Program integrisanja mora da bude puno detaljniji i temeljniji.
U novom Nacionalnom akcionom planu za intergracije u Njemačkoj, između ostalog piše i da se od novih useljenika očekuje se da učestvuju u opštem društvenom životu, a ne samo u životu zajednice svojih sunarodnika.
Na Nacionalnom planu za integracije se radilo tri godine, u njegovom stvaranju je učestvovalo 300 predstavnika njemačkih država, gradova kao i 75 migrantskih organizacija, a usvojen je prije mjesec dana na velikom samitu kojem je predsjedavala Anete Vidmann-Mauc, njemačka povjerenica za integraciju. Upravo je migrantska kriza, uz ovu pandemijsku, bila najveći izazov kancelarke Angele Merkel.
Njemačka politika shvatila je da samo osiguranje radnog mjesta više nije dovoljno kako bi migrante uspješno integrisali u njemačko društvo. Program integrisanja mora da bude puno detaljniji i temeljniji. Tako se novi plan sastoji od pet faza podijeljenih u 100 tačaka s osnovnom premisom – integracija mora da počne još prije dolaska u Njemačku.
U prvoj fazi koja počinje još u matičnim zemljama traže se oni koji su voljni da se obrazuju i rade kako bi se privukla deficitarna, ali i kvalifikovana radna snaga.
Druga faza uključivala bi mjere početne integracije kao što su učenje jezika, savjeti za početak svakodnevnog života, priznanje ranije stečenih kvalifikacija.
Treća bi faza bila posvećena uključivanju i učestvovanju u njemačkom društvu, a pritom se misli i na integraciju na tržište rada, ali i građanski angažman, gdje je očigledno kako se od novih useljenika u Njemačku očekuje da učestvuju u opštem društvenom životu, a ne samo u životu zajednice svojih sunarodnika iz zemlje iz koje potiču.
Četvrta faza bavi se osnovama za rast društva, što znači omogućavanje useljenicima da ravnopravno učestvuju i imaju koristi od zdravstva, kulture, medija i sporta, dakle potiče se raznolikost u ovim sferama.
U petoj fazi cilj je učvršćivanje pripadnosti i solidarnosti sa svojim novim susjedima i njihovim društvom kojeg useljenici postaju dio. Tu se podrazumijeva povećanje stepena naturalizacije, građanskog obrazovanja i učestvovanja u njemu, jednake prilike na tržištu rada i kada se radi o preduzetništvu i o javnom sektoru.