Jusuf Arifagić, izbjeglica iz Kozarca, iz Norveške se vratio prije nekoliko godina u rodni kraj, gdje višemilionskim investiranjem u poljoprivredu pokušava pokrenuti ekonomiju ovog kraja, ali i cijele BiH; reporteri “Slobodne Bosne” posjetili su Arifagićevu najmoderniju farmu krava u Evropi, koju s pravom nazivaju hotel za krave, i razgovarali s njim o novim investicijama koje planira u ovom kraju
Farma krava Jusufa Arifagića u Kozarcu jedinstvena je u Evropi. Na njoj se uzgajaju grla crvenog norveškog govečeta koje je najkvalitetnije u svijetu. Ove krave opstaju samo u vrhunskim higijenskim uslovima, a to im je Arifagić i obezbijedio. I ne samo to. Pored toga što krave leže na udobnim prostirkama, redovno se kupaju, imaju tretmane masaže, vrhunsku klimu i rasvjetu, njima Arifagić svakodnevno pušta sevdalinke i klasičnu muziku. Muzika ih, kaže, opušta, što utiče na to da dnevno daju pet litara miljeka više. Inače, pored Norveške, Kozarac je jedino mjesto u Evropi gdje se gaji goveče ove vrste.
«Norvežani su ukrštanjem svojih sedam autohtonih rasa uspjeli stvoriti crveno norveško goveče vrhunskog kvaliteta. Ako gledamo sve parametre – dugovječnost, količinu i kvalitet mlijeka, plodnost, lakoću teljenja, onda dođemo do zaključka da su to ekonomski najisplativije krave u svijetu. Lakše su u odnosu na naše za 150 kilograma, žive duže tri-četiri godine, jedu samo desetak kilograma silaže dnevno, a njihovo mlijeko je masnije i bogatije proteinima od ostalih vrsta krava. Ove krave imaju najbolju genetiku u svijetu. Ja sam dobio šansu da kupim 400 grla i u Evropi više nigdje ne postoji farma gdje se gaje ova goveda. Svaka moja krava ima pasoš u kojem stoji pedigre, odnosno ko su joj otac, majka, djed, kada je pregledana, kada je osjemenjena, s kojim bikom. Vrhunsku opremu za štale u kojoj je sve kompjuterizovano uspjeli smo uvesti iz Njemačke», priča Arifagić.
Prije pet godina Arifagić, koji je tokom rata izbjegao u Norvešku, vratio se u Kozarac i kupio 14 hektara zemlje od Ukrajinaca u Trnopolju, gdje inače žive pripadnici ukrajinske zajednice. Sa sobom je donio i osam miliona maraka koje je zaradio u Norveškoj poslujući sa nekretninama i čvrstu volju da investira u rodno mjesto iz kojeg, kaže, srcem, nikada nije ni otišao. Osnovao je firmu Arifagić investment i imao jasan plan – da otvori veliku farmu goveda. Međutim, uslijedili su administrativni problemi. Na dozvole za početak radova na farmi čekao je godinama.
«Kompanije koje sam osnovao u Norveškoj dobro su poslovale. Zaradio sam nešto kapitala i prije pet-šest godina odlučio da investiram u svoje rodno mjesto i pokušam pomoći ljudima ovdje. Niko nije vjerovao da će farma zaživjeti. Međutim, bio sam uporan i tvrdoglav. Iz dana u dan vodio sam razgovore u nadležnim ministarstvima i institucijama u RS-u i u Norveškoj. Nailazio sam na bezbroj prepreka, ali sam uporno išao korak po korak. Kada su od mene tražili da dođe neka državna delegacija, ja sam sedam naših ljudi iz BiH iz raznih institucija odveo u Norvešku. Platio im put 25 hiljada maraka, oni dali tamo saglasnost, ali kada su se vratili u BiH ništa nisu uradili. Čekao sam još godinu i po dana da mi izdaju ekološku dozvolu, a do tada sam čekao godinu i po. Četiri godina sam čekao na građevinsku dozvolu. Predstavnici norveške ambasade često su bili sa mnom, kao norveškim investitorom, na sastancima u nadležnim ministarstvima.
U Sarajevu sam kucao na mnoga vrata. Neki visoki zvaničnici očekivali su da ću ih podmititi, a kada su vidjeli da od toga nema ništa govorili su da mi ne mogu pomoći, ali mi mogu dovu proučiti. Moj princip je bio da nikom ne dam mito, niti da se vežem za bilo koju političku opciju u BiH. Na moju farmu nije mogao ući ni jedan političar kako bi preko ovog projekta promovisao sebe i svoju stranku», priča Arifagić.
Nakon što je dobio potrebne dozvole, godinu dana trajalo je popunjavanje štale stokom.
Prvi kontingent krava stigao je u decembru prošle godine, drugi i treći u julu i oktobru ove godine. Prije toga morao je stekne povjerenje norveških stočara koji su mu prodali ovu rijetku vrstu krava. Veliku ulogu u tome je igrala i njegova reputacija uspješnog biznismena u Norveškoj.
«U Norveškoj je za poslovanje najvažnije da li si uspješan ili ne. Kada su otvorili poreske knjige i vidjeli koliko sam poreza platio državi Norveškoj, bilo im je jasno s kim rade. Dobio sam dozvolu da uvezem oko 400 steonih krava. Od njih imamo 114 teladi, očekujemo još sedamdeset. U martu ćemo popuniti štalu čiji je kapacitet 690 grla. Mlijeko prodajemo bihaćkom Meggleu. Tu nećemo stati.
Sve je spremno za proširenje kapaciteta. Planiramo da na farmi imamo ukupno pet hiljada grla, za šta nam je potrebno još šest štala. S tolikim brojem grla možemo da ostvarimo 30 miliona litara mlijeka, što je dovoljno da norveška mliječna industrija dođe ovdje i dio asortimana počne proizvoditi u BiH. Interesovanje norveških investitora je veliko. Imamo bazu da krenemo i s mesnom industrijom. Oko sebe okupljamo manje farmere koji imaju 50 do 100 grla. Uvezujemo ljude u jedan sistem zadruga. Srednju poljoprivrednu školu u Kozarcu otvoriću slijedeće godine, i to sa norveškim planom i programom. Na taj način potpuno usvajamo koncept norveške poljoprivredne proizvodnje koji će sigurno biti pokretač razvoja poljoprivrede u BiH, barem stočarstva», govori Arifagić.
Arifagić je tokom rata prošao sve strahote logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, u kojima je bio zarobljen nekoliko mjeseci. Tokom izbjeglištva u Norveškoj nekoliko puta se pred Haškim tribunalom pojavio kao svjedok Tužilaštva na suđenju Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i Kriznog štaba Prijedora, i Damiru Došenu, šefu straže u logoru Keraterm.
«Kada čuješ da u jednoj noći ubiju preko 200 ljudi, koje poslije zatvorenici tovare u kamion u četiri reda, jedan na drugog, pri tome kupe ljudske glave i ostale djelove tijela jer rafalnom paljbom «osamdesetčetvorka» siječe tjelo, nisi više isti čovjek. Svaki dan kada prolazim pored Keraterma sjetim se kako su bacali ljude na smeće. Međutim, naučiš se da živiš sa tim. Digneš glavu i ideš dalje. Ne vraćaš se u prošlost, gledaš samo u budućnost. Da sam gledao u prošlost, ne bih razgovarao sa Markom Pavićem, gradonačelnikom Prijedora, za kojeg su govorili da je zločinac, iako dokaza za to nisu imali. Ja ne znam kakva je Pavićeva uloga u ratu bila, ali tvrdim da, kada je riječ o biznisu i ekonomiji, on će sve uraditi da se stvari ovdje pokrenu. Moram priznati da mi je puno pomogao oko farme. Ono što sam od njega tražio dobio sam. Kada sam krenuo u projekat, on je to stavio na glasanje u opštinskom vijeću. Ekonomija kod njega nema nacionalni predznak.
On gura ideju da se u Prijedoru svi moraju osjećati isto. Često kroz Kozarac prošetamo bez njegovog obezbjeđenja i govorimo o novim projektima. Išao je sa mnom u Norvešku i tražio da se sretne sa bošnjačkom dijasporom i podrži ih u ulaganju u rodni kraj. Sjeo je sa njima za sto i izvinio se za dešavanja u Prijedoru tokom rata. Tada je rekao – ‘mi opštinu moramo voditi preko granice u Evropu, mi nemamo vremena da čekamo na druge’. Zahvaljući takvoj poslovnoj klimi, sve je veći broj povratnika Bošnjaka koji otvaraju uspješne firme u ovom kraju».
Prema izvještajima Centralne banke BiH, Arifagić je dospio među vodeće investitore u poljoprivredu BiH. Ovaj uspješni povratnik na farmi je zaposlio 27 radnika, koji u prosjeku imaju 25 godina. Za nacionalost ne pita. Kod njega rade Ukrajinci, Srbi, Bošnjaci, Hrvati. Jedini uslov koji traži od zaposlenog jeste da je izbjeglica ili povratnik. Na farmi koja ima svoju veterinarsku stanicu, poljoprivrednu apoteku, radi se i po 12 sati dnevno.
Ukupna investicija u ovu farmu iznosi 14 miliona maraka, od čega je osam miliona uložio lično Arifagić, a preostalih šest su kreditna sredstva koja je podigao kod Turkish Ziraat banke. Kaže da kao investitor ima dovoljno kapitala i spreman je još da ulaže, ali očekuje da država BiH otvori određene kreditne linije. Pored farme, Arifagić je osnovao i firmu Geno Balkan koja ima licencu da distribuira zamrznuto sjeme norveškog crvenog bika na cijelom Balkanu. Uskoro namjerava otvoriti predstavništva ove firme u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji.
«Geno je norveška kompanija koja se bavi uzgojom kvalitetnih krava norveške rase i u vlasništvu je 10 hiljada norveških farmera. Mi planiramo otvoriti predstavništva firme u cijelom regionu jer je interes stočara veliki. Na farmi su nam bili stručnjaci iz Udruženja proizvođača mlijeka iz Hrvatske, zatim iz novosadskog instituta, beogradskog PKB-a, koji ima 22 hiljade grla. Oni su zainteresovani da uvoze sjeme norveškog bika jer mi na Balkanu imamo problem sa lošim kvalitetom krava. To što uvozimo iz Njemačke i Holandije uglavnom je treća ili četvrta klasa. U našoj zemlji postoje lobiji koji strogo kontrolišu uvoz stoke. Iz tih razloga im smetam. Kada sam pokušao uvesti sjeme norveškog govčeta, napali su me ko sam ja da to radim i tvrdili da je to državni posao.
Mi na našoj farmi prodajemo vrhunsko sjeme za oplodnju krava. Krajnji cilj je da se ovdje otvori reprocentar za norveško crveno goveče, gdje će se uzgajati elitni bikovi. Mi u BiH nemamo reprocentar, a to je isto kao očekivati porast stanovništva a nemati porodilište», priča naš sagovornik.
On tvrdi da su norveške firme pokazale veliki interes da ulažu u poljoprivredu naše zemlje, u kojoj se inače 60 posto zemljišta ne obrađuje.
«Mislim da na ni jedna zemlja nije u toj mjeri prijateljski naklonjena kada je riječ o investicijama i ulaganjima u našoj zemlju kao Norveška, koja je svjetska velesila u proizvodnji hrane. Njihova filozofija je da onaj koji bude kontrolisao poljoprivredno zemljište kontrolisaće i svjetsku ekonomiju. Norvežani u svijetu najviše investiraju u poljoprivredu i vodu. Na naše prostore uskoro treba da stigne Kreditna investiciona norveška banka koja ima izuzetno veliki budžet. Oni se spremni da investiraju u naše zemljište. O tome je govorila i norveška ambasadorica u BiH Anne Lilloe Vibeke, koje je nedavno posjetila ovu farmu. Međutim, za realizaciju tog projekta moraju da se uključe brojne entitetske institucije, ministarstva, Vlada RS-a, Kancelarija za veterinarstvo, Vanjskotrgovinska komora BiH. To će biti projekat na nivou dvije države, Norveške i BiH.
Bitno je dobiti podršku svih ovih institucija da se taj koncept iz Norveške preseli ovdje u BiH. To će ujedno biti i potvrda Norveškoj da može otvoriti svoju kreditnu banku ovdje i dati preporuke svojim investotorima da smo sigurna destinacija za kapital. Ima i onih koji, kada me slušaju, kažu – ko je on da planira strategiju zemlje. Motiv za sve ovo što radim je da u svom mjestu napravim nešto moderno i proevropsko, što će ljudima u ovoj zemlji dati mogućnost da dobiju posao. Također, želio sam pokazati da smo mi ipak, narod koji može živjeti i raditi zajedno. Mislim da sam u tome uspio. Mi već duže vrijeme radimo na osnivanju Fonda dijaspore. USAID je u te svrhe doznačio 1,5 miliona dolara. Novcem iz dijaspore bi se finansirali kvalitetni projekti u BiH. Ja sam spreman da pozovem dijasporu iz Skandinavije, među kojom uživam veliko povjerenje, da ulažu u našu BiH. Siguran sam da možemo pokrenuti ovu zemlju», kaže na kraju razgovora naš sagovornik.
Kada je vidio da najbolji banjalučki student Almir Hodžić radi kao čoban, Arifagić ga odmah zvao i dao mu posao Almir Hodžić (24), rodom iz Ljubije, prošle godine završio je Pravni fakultet i proglašen studentom generacije. Bio je stipendista grada Prijedora i Ministrastva prosvjete kulture RS-a. Njegova porodica je tokom rata izbjegla iz Prijedora. Živjeli su u Zenicu, Sanskom Mostu i među prvima su se vratili u Ljubiju. Međutim, po završetku studija za studenta generacije nije bilo posla. Gotovo svi mediji u regionu objavili su priču o ovom izuzetnom momku koji je nakon brojnih zahtjeva za posao u struci, počeo raditi kao čoban u Donjoj Ljubiji.
«Sve ispite sam dao na vrijeme. Tokom studija nikad nisam pao ni jedan ispit. Sve vrijeme pomogao sam roditeljima u poljoprivrednim radovima jer smo od toga preživljavali. Nakon studija konkurisao sam na više mjesta bez uspjeha. Kada sam vidio da za mene posla nema, jer nisam imao veze ni poznanstva, počeo sam gubiti nadu, ali nisam čekao da mi neko pomogne. Počeo sam raditi kao čoban. Čuvao sam ovce u Ljubiji. Priča o meni kao najboljem studentu koji čuva stoku dospjela je u medije. To je vidio vlasnik ove farme Jusuf Arfagić i pozvao me 13. jula ove godine da dođem kod njega na razgovor za posao. Dogovorili smo se za desetak minuta. Prezadovoljan sam poslom koji ovdje radom. Svaki dan bih trčeći dolazio na posao. Mogu naučiti mnogo toga, ne samo iz pravne struke već i o životu. Kada za direktora imate jednu hodajuću enciklopediju kao što je Arifagić, onda to morate iskoristiti. Svi zaposlenih su prezadovoljni uslovima rada. Imamo redovna primanja.
Mogu reći da sam imao ludu sreću i neku čudnu nafaku. Nepotizam i korupcija su postali rak rana ovog društva. Međutim, toga kod Jusufa nema. On često zna reći da ukoliko se mladim ljudima ne da šansa postaćemo država staraca», kaže Almir Hodžić.