Blaško Gabrić, osnivač mini države u Subotici, na sjeveru Vojvodine, postao je talac svog povjerenja prema jednom prijatelju, pa mu banka sada prijeti prodajom jednog dijela teritorije, kako bi namirila svoja potraživanja.
Dvije decenije nakon “velike”, raspada se i Mini Jugoslavija! Veliki jugonostalgičar, čovjek koji ne zaboravlja neka ljepša vremena, postao je talac ovog današnjeg, surovog i beskompromisnog vremena.
Naime, Gabrić je bio žirant kolegi za kredit od 50 hiljada eura. Kolega nije plaćao kredit, a banka ga o tome nije obavijestila, sve dok nisu došli da plijene njegovu imovinu, da prodaju dio Mini Jugoslavije. Ovaj jugonostalgičar ističe da je tražio od banke da otplati kredit, ali to mu nije dozvoljeno.
“Imam dobru penziju i mogu da otplaćujem kredit, ali banka nije željela da na taj način riješimo problem, jer po njima imam previše godina. Oni hoće da rasparčaju moju Jugoslaviju, žele da stave na doboš dio placa gdje se nalazi ‘Srbija’, i nude ga po početnoj cijeni od 70 hiljada eura. Nekome izgleda smeta i ova država, ali ja je neću dati, braniću je ako treba i do Strazbura!”, kaže Gabrić, i dodaje da, po njegovom saznanju, zainteresovanih za kupovinu za sada nema.
Mini Jugoslaviju na svom imanju Blaško Gabrić je osnovao prije 15 godina, sa idejom da to bude utočište za jugonostalgičare iz čitavog svijeta. Mala država ima sve, “od Vardara pa do Triglava”, kao i nekadašnja SFRJ. Tu je njen osnivač planirao izgradnju jednog hotela, jednu vrstu gerontološkog doma, gdje bi građani nekadašnje velike zemlje, koji su čitav ili jedan dio svog radnog vijeka proveli u inostranstvu, mogli da provedu penzionerske dane.
“Ta usluga je u inostranstvu veoma skupa, a ovdje bi sa svojim deviznim penzijama ti ljudi mogli da imaju sve što požele! Plan je bio da se sagrade starački domovi i da se žiteljima Mini Jugoslavije ponudi “državljanstvo”, kao i vrhunski smještaj sa ljekarom, zubarom, pedikirom, manikirom i organizovanim obilascima nekadašnje SFRJ”, objašnjava Gabrić. Taj plan je, međutim, ostao samo pusti san.
Mini Jugoslaviju na svom imanju Blaško Gabrić je osnovao prije 15 godina, sa idejom da to bude utočište za jugonostalgičare iz čitavog svijeta. Mala država ima sve, “od Vardara pa do Triglava”, kao i nekadašnja SFRJ.
Mini Jugoslavija danas izgleda prilično zapušteno, iako se svake godine početkom maja tradicionalno na tom mjestu okupljaju jugonostalgičari iz svih bivših republika SFRJ. Na taj način se obilježava Prvi maj – praznik rada, a nekoliko stotina jugonostalgičara zajedno evocira uspomene na “neka ljepša vremena”. Program je svake godine sličan – kulturno-umjetnički program sa pjesmama “od Vardara do Triglava”, sportska takmičenja, uz nezaobilaznu scenografiju – trobojke s petokrakama i Titove fotografije.
Pored teške materijalne situacije Blašku Gabriću proteklih godina problem prave i lopovi. Iz Mini Jugoslavije je već nestala bronzana bista Josipa Broza Tita, table iz parka, ali i gvozdena konstrukcija za šator.
Gabrić kaže da nema podršku lokalne samouprave u Subotici, a u takvim uslovima sam nije u mogućnosti da održava 3,5 hektara površine, sa mnoštvom zelenila i simbola nekadašnje SFRJ. Gabrić je prije nekoliko godina ponudio gradu da preuzme Mini Jugoslaviju i da od nje napravi muzej na otvorenom. On tvrdi da bi Subotica od toga imala koristi: “Takav muzej bi godišnje posjetio veliki broj ljudi. Znamo da su muzej Tita i muzej Kuće cvijeća rentabilni muzeji, a to su muzeji samo jednog čovjeka. Ovo bi bio muzej 22 miliona Jugoslovena”, optimista je Gabrić.
Mini Jugoslavija u Subotici danas ima blizu deset svojih ogranaka po Srbiji i regionu. Istinske jugonostalgičare i dalje održava sjećanje na vrijeme sigurnosti i bezbrižnosti, vrijeme kada su mogli dostojanstveno živjeti od plate i putovati sa “crvenim pasošem” gdje god su htjeli. Pionirske marame nosile su se sa ponosom, a himna „Hej, Sloveni“ nosila u srcu. Nekada se njihova zemlja zvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a danas su to pojedinačne države, nastale padom „krivog solitera“ iz poznate Balaševićeve pjesme. Poput proročkih, ovi su stihovi postali realnost, a život ljudi danas u šest država koje su činile nekadašnju SFRJ, sve je samo ne – pjesma.