Najveće prepreke na koje osobe sa poteškoćama nailaze krečići se ulicama bh. gradova su arhitektonske i saobraćajne barijere u vidu preuskog trotoara bez pristupnih kosina te nemarno parkirana vozila, zaključak je radionice „Sjedi u moju stolicu“ koja je okončanja jučer na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.
Radionicu su sproveli studenti s Internacionalnog univerziteta u saradnji s Univerzitetskim kliničkim centrom Sarajevo i Udruženjem paraplegičara i oboljelih od dječje paralize Kantona Sarajevo.
Na završnici radionice još je zaključeno da osobama sa poteškoćama u kretanju prepreke na ulicama stvaraju i kosine nepropisnih nagiba na ulazima u objekte ili njihovo nepostojeca uopće, signalizacija za slijepa i slabovidna lica kao i nedostatak javnog toaleta za osobe sa invaliditetom.
Tijana Tufek-Memišević, organizatorica i vođa radionice „Sjedi u moju stolicu“, te predavač na programu Arhitekture IUS-a kazala je za novinsku agenciju Patria kako su ljudi s umanjenim mogućnostima kretanja u našoj državi diskriminirani na socijalnoj, ekonomskoj, saobraćajnoj i svakoj drugoj razini.
– Prema zvaničnim statistikama u BiH čak deset posto stanovnika ima poteškoće prilikom kretanja. Međutim, smatramo da je taj broj daleko veći. I svi ti ljudi se svakodnevno susreću sa poteškoćama prilikom kretanja po gradu. To se mora promijeniti – rekla je Tufek-Memišević.
Tokom radionice, koja je počela 19. maja, studenti sa IUS-a kretali su se sa povezima na očima, štakama i u invalidskim kolicima bilježeći sve prepreke na koje osobe sa posebnim potrebama nailaze dok hodaju gradskim ulicama.
– Željeli smo postići to da studenti arhitekture, koji će sutra projektovati životnu sredinu, već sada u svoje radne navike počnu ubacivati i osobe sa posebnim potrebama – rekla je Tufek-Memišević.