EU porodicu vežu ekonomski, sigurnosni i geopolitički interesi, na principu dobrovoljnosti i u tome je njena veličina. Ipak, ideja ujedinjene Evrope nije položila ispit u Velikoj Britaniji. Britanski građani su procijenili da će njihovoj državi u budućnosti biti bolje izvan bloka 28 i na takvu procjenu su imali pravo u skladu a Lisabonskim ugovorom.
Kao što se u EU ne ulazi preko noći, tako se iz nje i ne izlazi. Kakve će izlazne aranžmane i dogovore Britanija postići sa onima koji u Uniji ostaju i kako će se oni odraziti na vrijednost valute, BDP i ostale ekonomske pokazatelje Velike Britanije sada nije izvjesno. Međutim, izvjesno je da, i kada izlazak bude realizovan Unija neće prestati da funkcionira.
Euroskeptici bi, očekivano, nakon referenduma u Velikoj Britaniji mogli pitati šta traže države aspirantice za članstvo u društvu koje neko poput Britanije napušta? Integracija u EU je stvar dobrovoljnosti i interesa. Opredjeljenje Bosne i Hercegovine je da želi biti dio Evropske unije. Tu želju motiviraju činjenice, a ne emocije, a činjenice su da je EU ekonomija broj 1 u svijetu, da je društvo znanja i inovacija i da ni na jednom drugom mjestu na planeti, ljudi, u prosjeku, ne žive bolje.
Živimo u svijetu ugrožene sigurnosti, hroničnog manjka resursa i klimatskih promjena koje uzrokuju više migracija nego sva svjetska ratišta zajedno. Biti svjestan toga a ostati izvan intergacije kao što je u našem slučaju EU mogu priuštiti smo rijetke, resursno nezavisne i geopolitički nezanimljive države. BiH sigurno nije jedna od njih.
Rezultati referenduma u Velikoj Britaniji ne smiju obeshrabriti opredjeljenje BiH za nastavak i ubrzanje intergacije u EU, jer je to ono što građani BiH u velikoj većini (76%) očekuju i to je dug sadašnjih prema budućim generacijama.
Bez obzira na BREXIT, naša zemlja nema alternative osim u doglednoj budućnosti biti članica Evropske unije gdje nam je i mjesto.