Centri civilnih inicijativa kreću u razotkrivanje politizacije i partizacije javne uprave, koja je kako kažu, dosegla istorijski maksimum. Tim povodom, večerašnji gost Dnevnika TV1 bio je Adis Arapović, projekt menadžer CCI-a.
TV1: Jesu li vas ovi podaci iznenadili?
ARAPOVIĆ: Jesu u nekoj ranoj fazi. Dugo mi ovo spremamo. Kad smo ušli u ovu analizu, išli smo s procjenom da bi to trebalo biti oko desetak hiljada pozicija, znajući koliko ima formalnih političkih – nešto manje od šest hiljada, te računajući da je još toliko ovih neformalnih. Međutim, ispostavilo se da je duplo više od toga. 19 hiljada upravljačkih pozicija, a to su upravni i nadzorni odbori, direktori i rukovodioci sve i jedne institucije, ustanove, agencije, fondacije, fonda, javne kompanije i preduzeća u većinskom vlasništvu države. Dakle to je preko 19 hiljada pozicija uz još 6 hiljada ovih formalnih, dakle, u parlamentima i vladama i kabinetima, kao što su savjetnici i sekretari.
TV1: Ovo je na neki način javna tajna, da su te pozicije političke, to jest plijen. Kako to promjeniti i može li se tome stati u kraj?
ARAPOVIĆ: Tome se mora stati u kraj jer ova situacija, ova praksa vodi potpunom urušavanju javnog sektora. Korak po korak dolazi do sloma hijerarhije odgovornosti. Naprosto, onaj ko te imenuje, njemu odgovaraš. Ako te imenuje partija njoj i odgovaraš, a ne odgovaraš ni ustavu, ni zakonu ni autoritetu već onome ko te tamo postavio. Ako partije proglasimo najmasovnijim poslodavcima, onda će svi odgovarati partijama, ali to stanje nije održivo. Kada posmatramo rad Vlade Federacije BiH u ovom mandatu, u prvih godinu dana mandata petina odluka se odnosila na imenovanja i razriješenja. Za tri i po godine rada oko 14 posto svih odluka odnosi se na imenovanja i razriješenja. To je kumulativno oko hiljadu odluka. Veliki je to broj, ali što je najgore devijacija u imenovanjima je došla do toga da se smjenom vlasti na nivou kantona ili općina smjenjuju direktori osnovnih škola, smjenjuju direktori obdaništa, kulturnih ustanova… Sve je to postalo politička funkcija, a mi se pravimo slijepi i budale. Najgori dio ove priče je to decenijsko licemjerje koje mi živimo. Svi mi dobro znaom da političke stranke ustvari vladaju životima i smrtima u ovoj zemlji, pa tako i radnim mjestima. U zemlji sa 500 hiljada nezaposlenih, barem bi u javnom sektoru trebalo biti transparentno i trebali bi se zapošljavati najsposobniji a ne partijski podobni. Stanje se mora početi mijenjati. Mogli smo mi prije šest godina nastaviti gajiti ovu kulturu političkih imenovanja, ali tada je bilo i radnih mjesta, širila se javna uprava, posebno na nivou BiH i bilo je javnog novca. Čak je bilo i suficita. Danas novca više nema, a sve je manje radnih mjesta u javnoj upravi. Dakle, ova praksa se mora promjeniti.
TV1: Kako?
ARAPOVIĆ: Na dva načina – ili da se podvuče crvena linija integriteta javne uprave, tamo gdje po zakonu treba da bude, odmah ispod formalnih političkih funkcija. Dakle, kada izbijemo neposredno izabrane političare, sve ispod toga, sve jedan direktor morao bi biti profesionalan, nezavisan i u službi interesa građana a ne nekog izmještenog političkog centra moći. Ili ćemo tu liniju podvuči tamo gdje po zakonu treba biti ili će stranke koje upravljaju ovom zemljom prihvatiti potpuno drugi koncept i reći – cjelokupni javni sektor smatramo izbornim plijenom. I to je legitimno, ali neka onda preuzmu odgovornost za sve uspjehe i neuspjehe tog javnog sektora. Pa ako u Sarajevu nema javnog prevoza onda da znamo da je zato kriva konkretna politička stranka koja drži taj resor i koja je imenovala direktora na čelo tog preduzeća. I tako redom, od najviših državnih institucija do direktora javnih preduzeća, škola ili obdaništa.
TV1: CCI će političkim strankama ponuditi potpisivanje predizborne političke izjave kojom će se obavezati na postizborne promjene u praksi. O čemu se radi?
ARAPOVIĆ: Problem s političkim imenovanjima koja to ne bi smjela biti je da na veliku većinu ovih mjesta ljudi se imenuju putem javnog konkursa. Pravi se privid da na konkursu svi imaju jednaku šansu i da će pobijediti najbolji. To je puka farsa. Javni konkursi su predstava za javnost. Već dugo vremena mi to znamo ali se o tome ne govori dovoljno i ne treži se odgovornost. Farsa su jer onaj koji na kraju donosi odluku ne imenuje po rang listi, već sa liste uspješnih kandidata. To znači da ne mora biti imenovan onaj koji je dobio najveći broj bodova, već može biti imenovan onaj koji je dobio najmanji broj bodova jer je bilo dovoljno da se prijavi, a on je politički podoban. Onaj koji je najbolji najčešće nije politički podoban. zbog čega ovo društvo investira milijardu maraka godišnje u obrazovanje? Zbog čega gajimo iluziju da je važno biti najbolji student, da je važno biti uspješa, ako će na radno mjesto biti izabran neko potpuno drugačiji, samo zato što je politički podoban. Ova kampanja nosi podnaslov – država sposobnim, a ne podobnim. Dakle, pokušat ćemo osigurati veoma važan korak, a to je da se zakonski urade dvije inovacije. Prva, da se osigura da se putem javnih konkursa ljudi imenuju po listi a ne sa liste. Druga, da se umanji i minimizira ili potpuno poništi uticaj komisija. Naime, prilikom provođenja javnih konkursa, najveći udio u bodovanju kandidata ima ocjena komisije. Komisije su nerijetko politički postavljene sa jedinim zadatkom da najbolje ocijene politički podobnog kandidata a loše politički nepodobnog. Kad isključimo ljudski faktor i kada uključimo izbor po listi a ne sa liste imat ćemo vrlo sužen prostor za intervenciju politike. Strankama će biti ponuđena takva vrsta izjave. Dakle, želite li politizaciju u praktičnom smislu? Ako želite je li to jedan od načina? Imate i alternativu da sve proglasimo političkim funkcijama. Posljedice će tada biti sve ozbiljnije, jer će ljudi u beznađu tražiti krivca zbog čega neki odlučan student nije dobio priliku ispred nekoga ko je gori od njega.
TV1: Ukoliko potpišu, a ne provedu, ko će ih sankcionisati i hoće li biti odgovornosti?
ARAPOVIĆ: Imaju koracije prije toga. Moguće da će biti dovoljno političke nezrelosti da uopće ne potpišu tu izjavu i mi ćemo par dana pred izbore objaviti koje su to stranke prihvatile i šta su izabrale. Imamo ta iskustva od ranije. No, ovo nije vlasništvo CCI-a. Veb aplikacija država.ba pokušava dobiti pomoć građana BiH koji su bili žrtva konkursa za zapošljavanje u javnoj upravi. Želimo da priču u potpunosti demaskiramo, kako ne bi živjeli u ovom licemjerju. Stranke koje potpišu izjavu imat će to kao jedan od prioriteta. Na ovoj temi ćemo biti aktivni naredne četiri godine najmanje. Mnogo ljudi je ostalo kratkih rukava jer su se nadali pravednosti, a to u BiH ne važi. Političke stranke su okupirale javni sektor i misle da tako može beskonačno. Ne može! Vjrovatno će doći do nekih promjena vlasti. I, šta se dešavalo u Kantonu Sarajevo? Imali smo za četiri godine nekoliko promjena i u Skupštini i u Vladi. Svaki puta je dolazilo i do sjeće knezova. To proizvodi strašnu frustraciju i konflikte među ljudima. Ljudi će se početi međusobno optuživati, a neko će morati biti odgovoran. Dakle, ne vjerujem da su stranke tako površne da ovo tek tako potpišu a ne urade ništa. Protesti u februaru su pokazali da neke fotelje mogu da se zamjene. Neke će možda da izgore, jer neko ne ispunjava predizborna obećanja.