Na suđenju za zločine počinjene u Višegradu, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je bio u grupi muškaraca kada je optuženi Vitomir Racković uperio puškomitraljez prema njima.
Zaštićeni svjedok RV-7 kazao je da je 31. maja 1992. vidio kako srpski vojnici vode grupu civila, a tada su i on i njegov brat zarobljeni i povedeni prema Butkovim stijenama. Kada su došli do Vlasinja, svjedok je, kako je rekao, prepoznao optuženog Rackovića.
– Rackovića poznajem od prije rata, radio je u građevinskoj firmi. Bio je deset do 15 godina stariji od mene… Ovi što su nas vodili naredili su nam da sjedemo i odmorimo. Kada smo sjeli, Racković je sjeo nasred puta i okrenuo puškomitraljez prema nama – kazao je RV-7.
Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja 1992. do kraja augusta iste godine učestvovao u napadima na bošnjačka sela, zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima osoba na području Višegrada, te silovanju. Neke od nezakonito uhapšenih osoba, kako je navedeno u optužnici, nikada nisu nađene, a tijela pojedinih civila ekshumirana su 2000. godine na lokaciji “Slap” u Žepi.
Svjedok je ispričao da je, zajedno s drugim muškarcima, odveden pred školu u Orahovcu, gdje je opet vidio Rackovića.
– Mene, brata i još neke su odvojili ispred škole, a ostale su uveli. Nama su naredili da hvatamo jagnjad… Ispred škole smo klali i pekli ražanj kada sam vidio da je Racković u učionici – rekao je on, dodavši da nije vidio šta je optuženi tamo radio. Naredni dan svjedok je vraćen kući, a svoje selo je, kako je kazao, napustio istog dana.
Druga svjedokinja, Alma Čukojević, ispričala je da je do kraja aprila 1992. živjela u mjestu Prelovu u Višegradu, kada je zbog sigurnosti napustila svoju kuću. Ona je rekla da je njen muž ostao u kući, te da je kasnije saznala da je priveden u policijsku stanicu.
– Zaputila sam se u policijsku stanicu da pitam za muža i stražari su me kratko pustili njemu… Kasnije sam otišla opet s jednim komšijom do stanice i nakratko sam ga vidjela. To je bio posljednji put da sam ga vidjela – kazala je ona.
Čukojević je navela je kako je kasnije saznala da je njen muž uhapšen, zajedno s još nekim osobama, na brežuljku iznad Prelova.
– Čujem tada da su ih odveli Tanasković, Marković i Vitomir Racković. Kao dijete se sjećam tog čovjeka, Rackovića, ako je to taj čovjek. Zvali su ga Vito. Kasnije ga nisam viđala – rekla je ona.
Svjedokinja je kazala je da je posljednji put pokušala da ode u stanicu policije 28. maja 1992., kada je vidjela dosta ljudi koji su stajali i čekali članove svojih porodica.
– Tu sam vidjela čovjeka koji je tražio sina. Bio je tu jedan dječak u gumenim čizmama koji je tražio oca, jer su mu taj dan ubili majku. Bili su tu samo muslimani koji su tražili svoje najmilije – opisala je svjedokinja.
Suđenje će se nastaviti 12. marta, javlja BIRN-Justice Report.