“Sada možemo primiti najmanje 20-30 radnika, od rudara, raznih majstora, konobara, drvoprerađivača. Nažalost, ne javlja se niko, iako postoje zanimanja, gdje se zarade kreću i više od 3.000 KM, ali toga kadra nema.”
U Bosni i Hercegovini sve nas je manje.
Tokom 2021. godine ovu je zemlju napustilo oko 170.000 osoba, a ukupno pola miliona građana je otišlo iz BiH od 2013. godine… odlaze mladi, odlaze cijele porodice.
Brojne kompanije, kako priznaju, već osjećaju posljedice ovog tužnog fenomena. Među njima je i Boksit, gdje su nedavno ponudili 16 stipendija. Na oglas se javilo devet studenata, a samo njih šest je ispunjavalo uslove.
“Nekada, kada smo bili mnogo veća firma, bar po broju zaposlenih, uvijek se javljalo mnogo više ljudi nego što smo davali stipendija, a sada je obrnuto. To govori mnogo. Govori da je sve manje omladine, koja ide da studira, prije svega na državnim fakultetima, a da je mnogo više onih koji kupuju diplome. Nažalost, takvo je vrijeme došlo. Dovoljno je, ako nemaš povjerenja u sebe – ne želiš da se trudiš, ne želiš da se obrazuješ – da se prikloniš nekoj političkoj opciji i možeš da se uhljebiš vrlo brzo, kupiš diplomu i niko te ne pita da li nešto znaš. Važno je da si odan”, poručuju, piše Buka.
Kažu i kako je najveći problem danas za društvo nedostatak kvalifikovane radne snage, kvalitetne i obrazovane. Ova kompanija ima stalan oglas za prijem u radni odnos određenih zanimanja: “Sada možemo primiti najmanje 20-30 radnika, od rudara, raznih majstora, konobara, drvoprerađivača. Nažalost, ne javlja se niko, iako postoje zanimanja, gdje se zarade kreću i više od 3.000 KM, ali toga kadra nema.”
Tvrde kako se “u BiH školuje kadar za Njemačku”.
“Samo na području regije Birač postoje 4 medicinske škole. Kada pitate zašto će nam to, kažu nema problema sutra da se zaposle, otići će vani. Mi koji danas radimo u realnom sektoru, punimo budžet, kroz poreze i doprinose, pokrivamo troškove obrazovanja, dakle obrazujemo i taj medicinski kadar, koji ne košta baš malo, a koji sutra odlazi u Njemačku.
Dakle, imamo jednu anarhiju kada je u pitanju obrazovni sistem. Nemamo nikakvu dugoročnu strategiju po tome pitanju, a ona bi trebalo da se usaglasi sa onim što čini razvoj jednoga društva, države, jednoga mjesta, opštine”, zaključili su.