Nele Karajlić poslije književnog prvijenca “Fajront u Sarajevu“ predstavio je knjigu “Solunska 28“. Karajlićevo novo djelo govori o Beogradu s početka XX vijeka, a u centru priče je jedna kuća koju je izgradio njegov pradjed, a koja krije jednu ogromnu istorijsku priču.
Prva Neletova knjiga doživjela je ogroman uspjeh, a prema prvim kritikama slična sudbina čeka i ovu. No, Karajlić, kaže, nikada ne razmišlja o uspjehu bez obzira na kultni status njegovog stvaralaštva.
„Nikada nisam pisao muziku ili literaturu da bih bio uspješan ili pravio televizijske skečeve da bi neko hvalio moju duhovitost. Prija mi kada ljudi kažu da su odrasli uz moju muziku, ali svi kanali kojima sam se obraćao publici su zapravo način da izbacim svoja osjećanja“, kaže Nele.
Upravo to je i razlog zašto on spada u kategoriju multimedijalnih umjetnika, jer se “hvata“ određenog žanra kada za njim “osjeti potrebu“.
„Kada me je muzika zasitila prestao sam da sviram… isto tako će biti i sa književnošću. Kada mi to bude teret prestaću da pišem“, kaže on.
Osvrćući se na komentare, odakle mu ideja da piše knjigu u eri tehnološke revolucije, Karajlić ističe da je to jedan od načina da se bori protiv te revolucije iako je poprilično skeptičan da će to uroditi plodom. On smatra da “samo muzika može preživjeti sveopštu digitalizaciju društva“, prenosi CDM.
Dakle, za njega nema dileme da se svijet pretvorio u ringišpil koji se sve brže vrti.
„Ljudski rod to tako radi. Vrtićemo se dok ne dođe do nekog pucanja. Pitanje je samo gdje će taj ringišpil pući. Problem je što smo mi na poziciji gdje je karika između dva svijeta najlabavija“, zaključio je Nele.