U mnogim zemljama širom svijeta, ovo je doba u kojem su individualne slobode i stepen prihvatljivosti u društvu za ateiste vrlo visoke, piše Salon.com
Mnogi pisci i aktivisti koji ne vjeruju u Boga s pravom su se fokusirali na kontinuirani nedostatak prihvatljivosti za one koji u mnogim društvima i nacijama ne pripadaju nijednoj konfesiji.
Motrenje onoga što nije u redu prvi je korak ka popravljanju situacije. No, u brojnim mjestima na planeti ovo je pravo vrijeme za osobe koje ne upražnjavaju nikakvu religiju. Ovo je spisak zemalja u kojima je najbolje biti nevjernik i nevjernica.
1) Češka Republika
Mnoge nacije iz bivših komunističkih zemljama su željno pohitrile ka zabranjenim religijama čim se za to ukazala prilika, demonstrirajući da je najefektivniji način da se raširi ateizam putem mandata. Češka Republika nije vidjela previše povratka religiji, tako da tek 21% njenih građana religiju smatra važnim dijelom života. Čini se da se još uvijek drže sekularizma i istog razloga zbog kojeg dobro kotiraju u svjetskim sportskim takmičenjima. Za razliku od drugih zemalja iz Istočne Evrope, Češka je na visokom mjestu Human Development Report-a Ujedinjenih nacija. Nije bila poharana korupcijom i autoritarnom vlašću kao ostale komunističke zemlje, recimo Rusija. Dokazi upućuju na to da je stabilna, egalitarna ekonomija usko povezana sa visokim stepenom ateizma. Čini se da je iskazivanje vjere u ovoj zemlji prešlo dalek put prema slobodnoj interpretaciji vjerovanja, dok u zemljama poput Rusije a gdje su stanovnici još očajniji, ljudi traže odgovore od boga.
2) Švedska i 3) Danska
Odmah može izgledati očigledno zašto visoka brojka nevjernika u nekoj zemlji život čini boljim i za ateiste, no primjeri Švedske i Danske pokazuju zašto je ovo, zapravo, tačno. Kada je, naime, nevjerovanje ili čak direktni ateizam rašireno, ateisti mogu slobodno da žive bez straha da će njihovo odsustvo vjere druge ljude činiti nepovjerljivim, da će ih čak mrziti ili diskriminirati. Ove dvije zemlje, u kojima tek 17 i 18 posto ljudi religiju smatraju važnom, postale su ikone sekularnih vrijednosti za ostatak svijeta. Phil Zuckerman, sociolog sa Pitzer Collegea u Claremontu, Californija proveo je više od godinu dana razgovarajući sa građanima u pokušaju da otkrije zašto je ovo tako. Došao je do zaključaka da prosječan danski ili švedski građanin naprosto ne razmišlja previše o religiji. U ove dvije kulture religija je uveliko svedena na njenu ceremonijalnu ulogu. Za tipičnog ateistu koji voli da za Božić okiti jelku bez pritiska da vjeruje u Djevicu Mariju, danski i švedski stav prema religiji bi treba da bude komforan kao džemper od kašmira.
4) Austrija
U pokušaju da satiri podvrgnu dopuštenje da na fotografijama na vozačkim dozvolama u Austriji stavljaju vjerska pokrivala, Niko Alm je zahtijevao da bude fotografiran sa cjedilom za tjesteninu na glavi, a za što je tvrdio da je zvanična kapa Pastafarijanstva. Radi se o “religiji” Crkve Letećeg špageti-čudovišta, koja je osnovana 2005. u pokušaju da se pokaže apsurdni aspekt nekih vjerskih dogmi. Alm tvrdi da ga je vlada gnjavila zbog dozvole, ali da je policija insistirala da se dozvola za pastarafarijanstvo izda a što on naprosto nije pokupio iz administracije. Bez obzira da li se radi o istinitoj priči ili ne, čini se da vlada želi da bude jasna u stavu da nijednoj religiji ne želi dati poseban tretman, jer onda ispada da je jedna autentičnija ili iskrenija od druge. Dok se ovaj incident možda čini malim, on pokazuje određenu vrstu apsolutnog sekularizma koji ne zauzima stav bez obzira na zlatne standarde kojima teže sekularisti.
5) Francuska
Iako u Francuskoj kulturi i dalje postoji snažna katolička tradicija koja imena svetaca stavlja na ulične oznake i crkve smatra nekim od najznačajnijih znamenitosti, sekularizam je postao jaka nacionalna vrijednost u Francuskoj. Kao i u SAD-u, odvajanje crkve i države je centralna vrijednost revolucije koja je u Francuskoj stvorila modernu demokratsku državu. 1905. godine Francuska je usvojila zakon koji nalaže strogu odvojenost crkve od države, i od tada je sekularizam u Francuskoj veoma prisutan. I to gotovo previše, jer su francuski političari imali uspjeha u prihvatanju sekularnih vrijednosti kako bi prevazišli tiranske zakone o zabrani nošenja vela u javnosti. Izvan ovog iskorištavanja sekularizma u službi islamofobije, francuska predanost sekularnim vrijednostima čini se iskrenom. Samo 25% francuskih građana smatra religiju svojim svakodnevnim životom, a Vlada ima zakone kako bi se u školama spriječio prozelitizam.
6) Norveška
Postoji jaka veza između najsretnijih i najmanje religioznih zemalja na svijetu, a uz Švedsku i Dansku, Norveška je u oba slučaja na vrhu. Radi se o složenom odnosu između ovo dvoje. Ljudi traže utjehu u religiji kada su zadovoljni malim, to je sigurno, no činjenica je također da ateizam cvjeta u zemljama gdje ljudi pokazuju visok stepen predanosti socijalističkim vladama i zajedničkim eknonomski benefitima. Ako vjerujete svom narodu i građanima, stavljanje vjere i u religiju možda je besmisleno. Norveška je ove godine zacementirala odnos sa sekularnim vrijednostima, eliminiravši Luteransku crkvu kao službenu državnu crkvu i uskladivši zakon s kulturom. Niko u parlamentu nije se opirao ovim promjenama, a i sama crkva to podržava, što je odličan primjer kako atiesti i kršćani rade zajedno kako bi stvorili sekularno društvo za dobrobit svih.
7) Australija
Za političare, uvjerenje da glasačko tijelo neće podržati ateistu, čin je vjere jači od vjerovanja u bilo kojega boga. U Australiji je barem ta mudrost pala 2010. godine izborom premijerke Julije Gillard koja je ateistkinja. Gillard ne samo da se jasno očitovala da ne vjeruje u boga, nego je i stavila pod pritisak političare kada ih je pozvala da pokažu da imaju vjeru kako bi privukli birače rekavši: “Mislim da je najveći kompliment koji mogu dati ljudima od vjere je da se istinski drže svojih uvjerenja, a ne da se bave mojima.” Ona takođe ne krije činjenicu da je njen ateizam rezultat razmišljanja o problemu, jer je odrasla kao kršćanka i čak osvojila nagrade iz vjeronauke. Birači u Australiji su gledali u ženu koja ne samo da ne vjeruje u Boga, nego je do toga došla aktivno odbijajući religiju. Australija se stoga čini kao prilično sigurna zemlja za ateiste. Sekularisti čak imaju vlastitu političku stranku, Sekularnu stranku, koja je posvećena održavanju i jačanju razdvajanja crkve i države u Australiji.
8) Japan
Poput mnogih zemalja u istočnoj Aziji, religija je za Japance više pitanje tradicije, nego istinske vjere, što je razlog zašto samo 25% Japanaca vjeruje da je religija značajan dio svakodnevnog života. Nedavno objavljeni Globalni indeks religioznosti i ateizma, pokazuje da je Japan odmah ispod Kine u postotku ateista, sa 31% onih koji smatraju da Bog ne postoji. Za razliku od Kine, ateizam u Japanu međutim nema veze s državnom silom, što ga čini mnogo komfrnijim za one koji žele snažnu dozu slobode koja ide s tim nedostatkom religioznosti. Japanska kultura ima snažan, fleksibilan pristup vjerskoj toleranciji, s raznim religijskim uvjerenjima. Što je još važnije, pojam da se mora “pripadati” specifičnoj religiji ne pije puno vode u Japanu. Japanci koji vjeruju često su mješavina Shinto i budističkih vjerovanja a koji se prakticira na način koji je manje formalizovan od monoteističkih religija na Zapadu. Lako je onda vidjeti kako to pomaže da se stvori okolina sa manje pritiska, gdje ateisti koji odaberu da ne vjeruju ni u šta mogu napredovati.
Poseban spomen zaslužuju Sjedinjene Američke Države.
Na prvu, tvrdnja da je Amerika dobro mjesto za ateiste se čini napuhanom. Nivoi iskazivanja religioznosti u ovoj zemlji se mogu mjeriti sa mnogim muslimanskim teokracijama. Vjerska desnica je na čelu jedne od dvije glavne političke stranke, s tim da konzervativci non-stop pokušavaju da ugorze vjerske slobode kako u učionicama tako i u spavaćim sobama. Zbog svega ovoga, nije sasvim u redu Ameriku staviti na zvaničnu listu zemalja koje su dobre za ateiste.
No, ova zemlja ipak dobija neki bonus za skorašnja napredovanja, bez obzira na kontinuirane opasnosti od strane religiozne desnice. Ateisti su zadnjih godina dobili veliki politički uticaj, posebno jer je ateistički pokret postao širi i uspio je da pokrene 20.000 ljudi na Reason Rally početkom ove godine. Broj samoproglašenih Amerikanaca koji su vjernici je u skorašnjoj anketi pao sa 73% u 2005. godini na 60%. Iako se smatra kršćaninom, predsjednik Barack Obama je tokom svog inauguracijskog govora posebno spomenuo ateiste. Iznad svega, on i brojni drugi demokrate su se borili da vladu održe sto je moguće sekularnijom, usprkos napadu vjerskih fundamentalista.
I da ne zaboravimo, Amerikanci u anketama mogu reći da su religiozni no često samo pretjeruju u tome. Kada mjerite koliko ljudi idu u crkvu u odnosu na to kako govore da idu u crkvu, ne razliku se u tome previše od drugih industrijaliziranih nacija.