Karlovački kraj u šoku je nakon saznanja da je porodica iz ovog mjesta, na svom imanju držala roba, čije je porijeklo iz BiH, kojeg su oko godinu i po ponižavali, tukli i na njemu se iživljavali.
Hrvatska policija, Foto: Ilustracija
Njihova žrtva, Rasim Čufurović, oporavlja se u Općoj bolnici Karlovac od, kako je Jutarnjem rekao zamjenik direktora dr. Vladimir Bauer, teške iscrpljenosti, pothranjenosti, ali i povreda koje su posljedica dugogodišnjeg zlostavljanja.
Šta se na ovom imanju tačno događalo, gotovo je nezamislivo, a komšije koje su svemu svjedočili pričaju da su prema Rasimu bili izuzetno brutalni i okrutni.
– Tukao bi ga ko je stigao bez milosti. On bi odlazio od njih, ali bi se uvijek vraćao. Ko zna jesu li mu prijetili ili samo nije imao gdje otići, pa bi dolazio opet kod njih, ali nikad nije prošao bez batina – kažu komšije.
Nije poznato zbog čega su ga njegovi zlostavljači istukli posljednji put. Navodno su ga toliko prebili da su i sami pomislili da je mrtav, pa su ga odvezli dalje od kuće i bacili u jarak. Onda je ispuzao, pa ga je prepoznala druga porodica kojoj je također navraćao. U karlovačkoj bolnici je sedam dana i stanje mu se vidno popravilo.
Njegovi zlostavljači osumnjičeni su za krivično djelo trgovanja ljudima, ali i svi redom negiraju optužbe. U zatvoru su samo prenoćili, a do daljnjeg se ne smiju približavati svojoj žrtvi niti s njom kontaktirati. Nikako im ne ide u prilog njegov iskaz, kao ni svjedočenje troje komšija koji su policiji ispričali detalje njegove muke.
Draganićem se priča da su oni roba Rasima držali ponekad zavezanog u sjeniku te da su ga, osim izbijanjem zuba i lomljenjem noktiju čekićem, kažnjavali zarezivanjem ušiju.
Rasim je jedan od desetero braće i sestara koji porijeklo vuku iz Velike Kladuše u Bosni i Hercegovini. Stupili smo u kontakt sa Šefikom Čufurovićem, njihovim stricem, bratom njihovog pokojnog oca Ahmeta, koji živi na području Velike Kladuše, piše Jutatnji list.
Kaže da je njegov brat sa suprugom živio u Kladuši, ali da su im uzeli kuću za potrebe gradnje Agrokomerca te ih iselili u Cetingrad na području RH, gdje su dočekali raspad bivše države. Tu im se rodilo preostalih osmero djece, koje su zbog lošeg imovinskog stanja udomili u više porodica. Većina njih promijenila je imena, ali su uglavnom nastavili živjeti u teškim okolnostima, piše list.