Čovjek može u životu naći bocu s porukom ili dvije, ali ne vjerujem da ih itko osim mene traži. A ako i postoji još neko takav, sumnjam da ih ima više od mene, rekao je Vedran Petešić dok je u ruci držao “jubilarnu” 100. bocu s porukom.
Našao ju je prije dvije sedmice na plaži Sakarun na Dugom otoku, nakon velike nevere.
– Mislim da ovo možda i nije klasična poruka, jer je u njoj komadić kartona na kojem je registracija broda iz Šibenika. Moguće je da je služila kao plovak za mrežu pa se slučajno otrgnula – kaže Vedran i dodaje kako su u porukama najčešće adrese ljudi koji su ih bacili sa željom da im se nalaznik javi.
– Lani sam nazvao Talijanku koja je bacila bocu. Pomagao mi je susjed koji govori talijanski, a ženi ništa nije bilo jasno i zabrinula se zašto je zovemo. Na kraju se sjetila da je prije dvije godine bila na jedrenju u Hrvatskoj, a bocu s njenim brojem telefona s jedrilice je bacio neko drugi iz šale – prisjetio se Petešić.
Kaže da poruke najčešće bacaju stranci, a najudaljenije zemlje iz kojih su mu stigle su Grčka i Turska.
– No najdraža mi je ona s Male Rave, otoka udaljenoga kilometar i pol od mojeg. Vjerovatno je putovala nekoliko sati do Dugog otoka, no meni je trebalo punih devet godina da je nađem – rekao je Petešić i dodao da je prvu bocu našao dok je kao dječak bio s djedom na ribarenju kod otoka Lavdari.
– Bacila ju je neka slovenska obitelj koja je ljetovala na Malom Lošinju. U njoj je bila iscrtana ruta kojom su plovili. Poslao sam im razglednicu i odgovorili su mi – rekao je.
Sljedeću je našao tek nakon 15 godina i tad se probudila strast. Vedran razmišlja da svoju kolekciju prezentira i Guinnessovoj knjizi rekorda.