U bh. domove za djecu godišnje se smješti oko 1.000 djece, ali veoma mali broj njih bude usvojen, iako je zainteresovanost bračnih parova velika.
Proces usvajanja često traje dvije i više godina, a događalo se da, i pored urednog zahtjeva bračnog para, do usvajanja nikada ne dođe, objavio je portal Klix.ba.
Koliko tačno porodica u BiH želi usvojiti dijete je nepoznanica, jer ne postoji jedinstvena baza podataka, a činjenica da se potencijalna usvojiteljska porodica može prijaviti u više centara za socijalni rad u BiH dodatno otežava dolazak do brojčanih podataka.
Larisa Mahmutović, šefica Službe socijalne zaštite u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave, kaže da se u ovu ustanovu svake godine smjesti između 40 i 45 djece različitog uzrasta, dok na adaptacioni period do potpunog usvajanja godišnje ode sedmero do osmero djece.
U Kantonalnom centru za socijalni rad Sarajevo trenutno je evidentirano 137 podnosilaca zahtjeva za usvajanje.
“Broj usvojene djece razlikuje se iz godine u godinu i zavisi od broja djece podobne za usvajanje. Tako je u prvih šest mjeseci ove godine za usvojenje bilo podobno troje djece i troje je usvojeno. U prošloj godini je usvojeno šestero djece, dok je 2013. broj usvojene djece bio 10”, kaže Adnan Podžo, direktor Kantonalnog centra za socijalni rad Sarajevo.
Dodaje i da broj zahtjeva za usvajanje koje podnose potencijalni usvojioci neznatno raste iz godine u godinu, te da je na kraju prošle godine ukupno 193 djece bilo smješteno u institucije dječije zaštite na području Kantona Sarajevo.
U Centar za socijalni rad Tuzla se svake godine prijavi određeni broj novih potencijalnih usvojilaca, najviše 10, ali i usvojioci koji su se ranijih godina prijavili obnavljaju svoje zahtjeve. Putem ovog Centra u ustanovama socijalne zaštite Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, SOS Dječija sela i Selo mira Turija smješteno je 29 djece, a najveći broj djece je tu smješten zbog teških materijalnih i ekonomskih prilika u kojima porodica živi, te nemogućnosti roditelja da im pruže adekvatnu brigu, potom bolest roditelja i zanemarivanje brige o djeci.
Bez obzira na veliki broj zahtjeva, u Centru kažu da godišnje samo jedno ili dvoje djece dobiju novu porodicu, a bilo je godina i kada nijedno dijete nije usvojeno.
U Republici Srpskoj je situacija dosta alarmantnija jer je prošle godine usvojeno samo troje mališana. Vladimir Kajkut, direktor Dječijeg doma “Rada Vranješević” iz Banje Luke, kaže da iz ovog doma prošle godine nijedno dijete nije dobilo novu porodicu, ali da je tokom ove godine petero mališana usvojeno. Prema njegovim riječima, razlog manjeg broja usvojene djece, pored komplikovane procedure, leži i u činjenici da ima malo djece čiji su se roditelji odrekli roditeljskog prava.
Inače procedura usvajanja započinje podnošenjem zahtjeva Centru za socijalni rad, za koji se pretpostavlja da na brizi ima dijete koje podliježe osnovnim zakonskim odrednicama o usvajanju. Zahtjev podrazumijeva podnošenje svih dokaza o podobnosti za usvojitelja: izvodi iz knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu, uvjerenje da se ne vodi krivični postupak, o nekažnjavanju, o materijalnoj situaciji…
Pored bračnih parova, kao kandidati za usvajanje mogu se pojaviti i vanbračni partneri koji žive najmanje pet godina u vanbračnoj zajednici. Također bitno je istaknuti da usvojitelj može biti samo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Usvojitelj može biti i strani državljanin, ako je usvajanje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne može biti usvojeno u našoj zemlji, piše portal Klix.ba.