U razgovoru često koristimo izraze kao što su: “pijan kao majka” ili pak “šuti kao zaliven”, ne znajući kako su oni nastali ili kada smo počeli da ih upotrebljavamo
Znate li zašto se kaže “pijan kao majka” ili “šuti kao zaliven. Postoje izrazi koje svakodnevno koristimo, a da ne znamo odakle potiču ni kako su nastali. Pokušaćemo da vam objasnimo neke od njih.
Mnogi izrazi, uglavnom, imaju svoje objašnjenje u narodnim običajima i vjerovanjima, ali i u religiji, mitologiji ili historijskim događajima.
Izraz “pijan kao majka” prema jednom objašnjenju nastao je u vrijeme kada su se žene porađale po kućama. Porodiljama se tada, u slučaju kada je dolazilo do zastoja porođaja ili je bio veoma bolan davalo da piju alkohol kako bi ih manje boljelo. Ipak, oni koji se bave jezikom tvrde da je porijeklo tog izraza u jednom širem “pijan kao majka zemlja” pošto biti pijan u našem jeziku može da znači i natopljen ili napojen.
Za nekoga ko govori otvoreno kaže se da “nema dlake na jeziku”. Zanimljivo je da u njemačkom jeziku postoji sličan izraz, samo glasi: “Imati dlake na jeziku”. Naime, u nekim našim krajevima postoji vjerovanje da onima koji lažu izraste dlaka na jeziku. Otuda su oni koji nemaju dlaka, iskreni.
Njemci svoj izraz objašnjavaju time da je dlakavost odlika slobodnog čovjeka, pa otuda i to “da imati dlake na jeziku” znači govoriti slobodno. Ipak, nije najjasnije, ukoliko je taj izraz zaista preuzet iz njemačkog, kako je “imati” prešlo u “nemati”.
Ukoliko nekoga odbijete zbog nečega, on je od vas “dobio korpu”. Ovaj izraz vodi poreklo iz Njemačke gde se koristi sa istim značenjem – biti odbijen. Naime u toj zemlji u XV i XVI veku je onaj koji je zaljubljen u neku devojku podizan, u korpi, do njenog prozora. Međutim, ukoliko nije dobrodošao, dobijao bi korpu sa oštećenim dnom, kroz koju bi propadao na zemlju.
Za onoga ko ne progovara ni riječi često kažemo da “šuti kao zaliven”. Jedno od objašnjenja glasi da je cio izraz zapravo “šutjeti kao olovom zaliven”, odnosno “šuti kao da su mu usta olovom zalivena”. Pretpostavlja se da je taj izraz nastao zbog toga što su se prozori kula u staro vrijeme zatvarali kamenom i zalivali olovom, da kroz njih ne bi hukao vetar, odnosno, da bi šutale.
Medvjeđa usluga naziva se ona kada nam neko, u najboljoj namjeri, nanese štetu. Izraz potiče od davnina, a prvi je priču o njoj zabilježio Ivan Andrejevič Kirilov 1808. godine. Naime, u njoj se govori o čovjeku, pustinjaku, koji je živio sam, bez igdje ikoga. Tako se jednoga dana sprijateljio sa medvjedom.
Došlo je ljeto, a pustinjak je, umoran, legao da odrijema. Medvjed mu je obećao da će paziti na njega. Međutim, pustinjaka je ubrzo počela da nadlijeće jedna muha, a meda nikako nije uspjevao da je otjera. Kada je stala na pustinjakovu glavu, medvjed je, već razljućen, dohvatio kamen i udario je svom snagom, u želji da odbrani prijatelja.