Trojica srpskih radnika koji su uspjeli da pobjegnu kažu da su bili primorani da danima budu u istoj sobi s preminulim kolegom jer niko nije htio da ukloni tijelo.
“Ne možete ni da zamislite šta smo sve tamo doživjeli. Pored svih muka s radnom dozvolom i jurnjave s policijom, bili smo prinuđeni da čitavih pet dana živimo s lešom. Spavali smo i jeli pored mrtvog kolege. Čovjek koji je došao s nama da radi iznenada je preminuo i, iako smo šefovima na gradilištu prijavili njegovu smrt, tijelo je odneseno tek poslije pet dana”, ovo je za srbijanske medije ispričao Goran Mirković (25) iz Beograda, koji se juče, tačno u podne, sa dva prijatelja vratio iz Sočija.
Novinske ekipe iz Srbije sačekale su prve radnike iz Sočija. Oni nisu sačekali da se u Srbiju vrate avionom koji je Vlada Srbije poslala, već su u Beograd došli u svojoj režiji. Kažu, sve muke su nekako uspjevali da prevaziđu, ali najgore im je bilo to što su pet dana živjeli u prostoriji s mrtvim kolegom jer niko nije htio da ukloni tijelo.
“Užas, ne možemo da se povratimo od svega što nas je snašlo”, kaže Goran i dodaje da nisu mogli da čekaju da Vlada Republike Srbije pošalje avion, već su kupili karte za povratak.
“Sine moj! Da li je moguće da si mi došao živ i zdrav”, viknula je Slađana, Goranova majka. On je dva mjeseca radio na građevini u Sočiju, a čim je stigao u Rusiju, shvatio je da je prevaren.
“Od trenutka kad smo stigli, znali smo da je sve prevara. Prvo su nam rekli da će nam plaćati mjesečno oko 1.500 eura. Za ova tri mjeseca, koliko smo bili tamo, dobili smo samo 250 eura”, priča kroz suze Mirković i dodaje da su on i još dva njegova prijatelja Davor Obradović i Dragan Vasiljčević uspjeli da pobjegnu od policije.
“Čuli smo da će ruska policija hapsiti radnike i počeli smo da bježimo. Nekako smo uspjeli da se sakrijemo, ali tek tad je nastao pravi pakao. Nismo znali gdje ćemo, a u džepu smo imali samo nekoliko rubalja. Pet dana smo jeli samo hljeb i luk.”
(ATV)