Znam, teško se nositi sa politikom licmjerja, koju Mostar nije ni na koji način zaslužio. Ali, mnogo će biti teže ako se pristane da se Mostar podijeli na bilo koji način. To bi značilo podjelu naše zemlje. Značilo bi to za Bošnjake granadsko geto. Koje, bez obzira koliko bi trajalo, na kraju bi završilo sa konačnim nestankom Bošnjaka ne samo u Mostaru, već u cijeloj Bosni. Mostarci ni pod vatrom smrtonosnih granata nisu nikad ni pomislili ni na predaju ni na podjelu. Mostaraci slavni sanjali su o jedinstvenom Mostaru. Ma šta to značilo, ali je značilo “biti ili ne biti” za naš narod, za našu cijelu zemlju, za cijelu bosansku državu.
Piše: dr. Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema IZ u BiH
Ima samo jedan grad. Ili nema grada bez grada. Pogađaš, nema grada bez Mostara grada.
Ima samo jedan most. Ili nema mosta bez Staroga mosta. Ne pitaj, gdje. Zna se. U Mostaru na Neretvi. Ima jedan most koji spaja crescent i cross. Zar ne vidiš da je samo u Mostaru crescent most, a most da je crescent. Nigdje nema osim u Mostaru da su crescent i cross jedan most koji spaja njihova dva kraja. Koji dotiče dva istoka i dva zapada. Koji grli dvije obale jedne rijeke. Koji nosi i prenosi sjećanja na lijepe dane i noći. Bilo je i ružnih, ali Mostar ne zna da mrzi. Niti Stari most zna da se sveti. On zna samo da voli. Kao što se voli Emina. Jedna je, samo jedna Emina. I jedna je, samo jedna ljubav, koju Mostar ima u svojim njedrima. Nema ljubavi bez mostarske ljubavi. Niti ima pjesme bez pjesme o Emini. Niti ima grada bez mosta koji spaja cresceta i crossa. Onaj koji spaja bolji je od onog koji razdvaja. Onoj koji voli bolji je od onog koji mrzi. Onaj kojem smeta mostraski crescent, nije dostojan mostarskog behara. A onaj koji nije svjestan mostraskog crossa, nije dorastao mostarskog sevdaha.
Mostar nije Granada. Niti je Stari most Alhambra. Ali, se povijest ponavlja. Za jedan ili za dva Mostara u krug se vrti pamet Bošnjaka. Vrtoglavica je opasna bolest, ali je savladiva za one koji imaju glavu i pamet. Koji znaju šta je bilo sa Granadom. I šta se desilo sa Maurima nakon dvjesta godina granadskog geta. Abdullah je predao ključ grada Ferdinandu i Izabelli. I zaplakao je svojoj majci. A majka, koja nije bolovala od vrtoglavice, sinu je ovako rekla: “Sine moj, plačeš kao žena za onim za što si se trebao boriti kao muškarac”.
Dragan nije Ferdinand, niti je Bakir Abdullah. Niti je Mostar Granada. Niti je Stari most Alhambra. Ostala je lijepa, ali je postala beživotna. Stari most se iznova rodio. I nikda nije bio ljepši. Sa dušom u duši svakog Mostarca. I svakog Bosanca. U tome je razlika između Alhambre i Staroga mosta. Kao razlika između tijela bez duše i duše sa tijelom. U tome je razlika između Granade i Mostara. Granada je umrla u svom getu. Mostar živi u svom otvorenom nebu. U tome je razlika između Andalusa i Bosne. Kao razlika između mrtve uspomene i žive želje za zajedničkim životom. U tome je razlika između Maura i Bošnjaka. Bošnjaci su preživjeli i nadživili gladius spiritualis, duhovni mač i gladius materialis, materijalni mač. Od Kulina bana pa sve do naših dana Dobri Bošnjani nisu dozvoljavali da se Bosna dijeli na christendom i islamdom. Nisu Bošnjaci mogli gledati da rijeke dijele ljude, već su podizali mostove da ljude spoje. Od ćuprije na Drini pa sve do mosta na Neretvi jasno je svima koji dušu ima da u Bosni nema i ne može biti podjela ni po vjeri ili po krvi. U Bosni može svako da ima ono što u srcu gaji i u duši nosi.
Nije papa Franjo papa Inocencije III. Bila su to davna vremena kad je Bosnu pohodio Joan de Casamaris da zaviri šta ima u duši bosanskih heretika. Ovo su druga vremena. Drugačija su danas pravila života. Razumni ljudi se bliže a ne udaljuju jedni od drugih. Europa je davno odživila lov na vještice. Vrijeme je za spoj najboljeg u svakom čovjeku. Racionalni ljudi se ponose što se prema drugačijim od sebe lijepo odnose. Europa se ne razjedinjuje, već ujedinjuje u svojoj različitosti.
Mostar jest velika ljubav svih Mostaraca. Onih što vole Mostar izbliza ili iz daleka, neposredno ili na daljinski. Ali, Mostar je više od samog Mostara za Bošnjake katolike, muslimane i pravoslavce. Kao i za Jevreje, Hrvate i Srbe, koji vole ovu zemlju. I koji su lojalni bosanskoj državi.
Znam, teško se nositi sa politikom licemjerja, koju Mostar nije ni na koji način zaslužio. Ali, mnogo će biti teže ako se pristane da se Mostar podijeli na bilo koji način. To bi značilo podjelu naše zemlje. Značilo bi to za Bošnjake granadsko geto. Koje, bez obzira koliko bi trajalo, na kraju bi završilo sa konačnim nestankom Bošnjaka ne samo u Mostaru, već u cijeloj Bosni. Za sada ne vidim u Bošnjaka nikoga ko bi smio biti Abdullah, koji plače dok predaje ključ grada Mostara. Niti vidim u Hrvata Ferdinanda.
Ali, nikad se ne zna. Sve je moguće ako Mostar ostane sam. Ako ostane bez ljubavi i brige svih Mostaraca. Onih koji ga vole, kao što se voli otac i majka. Onih koji su kad je bilo najteže držali ključ u svojim rukama za jedan i jedinstven grad. Onih koji se nisu bojali nikoga, a najmanje samih sebe. Znali su da ne može i neće doći do izdaje. Znali su da su jedna duša i jedno tijelo.
Ima li danas tih Mostaraca? Koje pamtim u najljepšim uspomenama. Kao najhrabrije i najponosnije Bošnjake, koji ni pod vatrom smrtonosnih granata nisu nikad ni pomislili ni na predaju ni na podjelu. Mostaraci slavni sanjali su o jedinstvenom Mostaru. Ma šta to značilo, ali je značilo “biti ili ne biti” za naš narod, za našu cijelu zemlju, za cijelu bosansku državu.
Značilo je mnogo za čast i slobodu svih ljudi dobre volje.
Upamti, brate i prijatelju moj, Mostar je bio i ostao simbol pobjede dobra i ljubavi. Stari most je simbol otvorenog neba. Otvorenog grada sa plemenitim srcem. Most je Mostar, koji ne zna za geto. Mostarci su ljudi otvorene duše i vedroga duha. Oni su simbol ljudske časti i slobode. Vjerujem u njihovu ljubav za Mostarom. Uvjeren sam da ni ovoga puta neće izdati ni Mostar ni Bosnu. Dajem im moju riječ da sam zajedno s njima u njihovoj ljubavi prema Mostaru. Ne samo zbog njih, već i zbog sebe i mojih potomaka.
Ako ne bude Mostara – jednog i jedinstvenog – neće biti ni nas živih i životvornih… ni u Bosni ni u Hercegovini.
Bože, spasi nas od izdaje!
Spasi Mostar od mržnje i podjele!
Spasi našu zemlju!
Bosnu i Hercegovinu!
Molimo Te, Bože, i danju i noću!