U ulici Kralja Tomislava u Sarajevu, zatekli smo dedu Abida Ćosića iz sela Javor kod Kaknja. Sjedio je na rubu ulice i držao papir sa molbom da mu se pomogne.
Ovakvu sliku viđamo često na ulicama gradova širom BiH i nismo mogli a da ga ne upitamo šta ga je nagnalo na ovakav postupak.
Kako nam je kazao, osuđen je na milostinju, a u njegovim tužnim očima učinilo nam se da smo vidjeli njegov očajni vapaj za životom…
– Teško sam bolestan, imam rak mokraćnog mjehura. Penzioner sam, ali mi penzija nije dovoljna za lijekove i ostalo što mi je potrebno za život. Nešto pomoći sam dobio preko boračkih organizacija, ali to nije dovoljno. Nemam nikoga, prepušten sam sam sebi. Sramota je prositi, ali dužnost je boriti se za život. Nemam drugu opciju nego da se oslonim na dobrotu i merhamet običnih ljudi – kazao je Čosić, prenosi Avaz.ba
Dedo Abid nema telefon na koji bi oni koji žele pomoći mogli da ga kontaktiraju. Nema ni račun u banci. Ali ima ime za koje znaju mještani sela Javor kod Kaknja. Svi koji žele na neki način olakšati ovom čovjeku život, neka ga potraže u njegovom selu.