Dok je bilo ‘pravih’ zima, Prokoško jezero ledenom plohom moglo se pohvaliti već u oktobru. Danas je drukčije. Toplije je, zime su blaže, a jezero, udaljeno nekih sedamdesetak kilometara od Sarajeva, jedva da se i zaledi. Tako je i ove zime: pola decembra već je iza, a voda se i dalje nije zaledila. Stada ovaca i dalje su na ispaši, turisti brojni i redovni, put prohodan, piše Radiosarajevo.ba.
Jezero je lijepo – gorsko oko, pravi biser u njedrima prekrasne Vranice. Njegova je raskošnost ostala ista. Jeste da ga je ljudska ruka ugrozila, zaprijetila smrću, ali i dalje je lijepo i prkosno. A, lijepe su i priče, legende koje se o jezeru prepričavaju decenijama. Od nastanka, navodnom povlačenju, pa povratku. Najzanimljivija je, pak, ona koju će vam svaki domaćin rado ispričati.
Priča se, naime, da je u predvečerje agresije, jedno veselo društvo iz bh. prijestolnice stiglo u obližnju Fojnicu, raspitalo se o mogućnostima kupovine placa pored Prokoškog, zaputilo se kroz metarski snijeg na planinu, sve uz ”ljubaznog” domaćina.
Razmjerilo se, pružile ruke, isplatio dio novca i svako sebi. Stiglo je proljeće, snijeg je uglavnom nestao, kao i led, a s ledom je zauvijek otišao i plac. Posao je, dakle, bio sklopljen na metarskom pokrivaču koji se baš ni po čemu nije razlikovao od prostora pored, osim što je ispod njega bilo zaleđeno Prokoško jezero. Otišao je plac, zauvijek, a otišao je i prodavač, šaljivdžija iz nekog od okolnih sela. Legendi je bezbroj i sve su na svoj način lijepe, poučne i zabavne. Zaista je Prokoško jezero kraj poseban po mnogo čemu. Vrijedi ga obići, upoznati i zavoljeti, objavio je Radiosarajevo.ba.