Tačno šest godina je prošlo od kako je Nedim Fejzić u suludom krvničkom pohodu ubio tri i ranio sedam osoba u visočkom selu Hlapčevići.
Mještani i članovi porodica ubijenih i ranjenih i danas, na šestu godišnjicu tog mračnog dana, nerado se svega sjećaju, ali ne kriju ni ogorčenje zbog tretiranja cijelog slučaja.
Vijeće Kantonalnog suda u Zenici donijelo je presudu kojom se konstatira da je Fejzić u neuračunljivom stanju počinio tri ubistva te sedam osoba pokušao ubiti, prenosi Avaz.
Šemsudin Bašini je čovjek, čiju suprugu je Dževadu pomahnitali Fejzić zaklao, a kćerkicu, dvogodišnju Eminu, ubo nožem i bacio na prag kuće.
“Koliko je sam zločin, masakr koji je taj luđak počinio, bolan, i koliko su te scene ostavile posljedice na sve nas, tako boli i nepravda i pristup istražnih organa cijelom slučaju. Kako se moglo dogoditi da čovjek koji boluje od paranoidne šizofrenije bude na slobodi i normalno se kreće, meni to nikad neće biti jasno. Za to je neko morao odgovarati”, razočaran je Bašini.
On se prisjetio tog kobnog 14. maja 2010. godine.
“Prvo je nabasao na komšiju Dževada Hercegliju. Čovjeka je rasporio, nekoliko puta ga ubo nožem u vrat. On je uspio pobjeći van sela i nekako su ga ljekari spasili. Ljudi, ja sam ga tukao lopatom, drvetom… Nikad neću zaboraviti njegov luđački pogled. Moju Dževadu je zaklao”, govori Bašini.
Njegovu kćerku Eminu Fejzić je također ranio nožem u stomak, kao i dječake Sadina i Adina, piše Avaz.
Nedim Fejzić bio je izbjeglica iz Rogatice. U Hlapčeviće se doselio 2009. godine, u kuću koja je danas prazna, kod sestre Mahire. Mještani pričaju da je i njih maltretirao, tukao, da su se iz njihove kuće često mogli čuti vika i plač.
Dževada Hercegliju prvog je napao na početku svog krvavog pohoda, piše Avaz.
“Vidio sam ga s nožem u ruci. Nisam ga stigao ni pitati gdje je krenuo, udario me. Rasporio mi je stomak i još nekoliko puta me po vratu udario nožem. Pao sam. Sjećam se da sam 50 metara nosio crijeva u rukama i onda sam pao u nesvijest “, kaže Herceglija.
Kažu da ih boli činjenica da se više pika Fejzićeva tvrdnja da se branio od napada sila i da se ničega ne sjeća nego sva njihova nastojanja da se pronađe krivac u nadležnima, odnosno onima koji su takvog čovjeka pustili da se normalno kreće i živi.