Snežana Dimić ispričala je potresnu priču o tome kako su je maltretirali suprug i sin. Nevjerovatna priča o porodičnom nasilju šokirala je mnoge…
Ova žena iz Borče u Srbiji svoju je ispovijest ispričala u Pinkovom rijalitiju “Trenutak istine”, a z za TV Ekstra rekla je i ono što nije stigla da kaže pred kamerama. Ovo je njena priča…
Šta je bio motiv za vaše učešće u “Trenutku istine”?
– Moj motiv je bio da kažem istinu i da pomognem ženama koje su žrtve nasilja. Bila sam u Sigurnoj kući kod Vesne Stanojević, ona je uspjela da me sakrije, ali ne i da me zaštiti. U emisiji sam htjela da idem do kraja, ali sam pala na pitanju za pola miliona. Kada su me pitali: “Da li će se vaš sin dozvati pameti?”, ja sam rekla da hoće, ali sam pogriješila. U dubuni duše sam željela da vjerujem u to, ali ipak nisam bila sigurna.
Kada su počeli vaši problemi sa suprugom?
– Ja sam uvijek tragala za pravom ljubavlju i porodičnom srećom. Na početku braka sam mislila da sam to i našla. Ali, poslije 1992. godine, kada se moj suprug vratio sa ratišta, sve se promijenilo. On je dva puta pokušao da me ubije, jednom vilama, a drugi put nožem.
Šta je bio motiv takvog njegovog ponašanja?
– Možda je uticalo ratište, ali pored toga je i slaba ličnost i ljubomorna osoba koja voli da malterira druge. Povrh svega je postao i alkoholičar, što je dodatno pogoršalo njegovo ponašanje. Ja sam otvorila starački dom jer sam zdravstveni radnik i uvijek sam željela da pomažem ljudima. On nije mogao da podnese moj kontakt sa drugim ljudima, a ja sam u tom poslu imala podršku i saradnju i sa muškarcima i sa ženama. Stalno mi je prijetio da će me ubiti ako ne zatvorim dom.
Sada sa njim vodite borbu i oko kuće?
– Da. To je moja kuća u Borči koju sam naslijedila od svojih roditelja, gdje je on došao da živi kada sam se udala za njega. Sada tamo ne smijem da odem zato što ga se bojim. Naša djeca sada žive tamo. Bivši suprug je stalno pijan i povremeno dolazi kući, a ja sam podstanar.
Vas je i sin tukao?
– On je u vrijeme razvoda bio maloljetan i pod uticajem oca, otac mu je davao i da pije. Kada je doznao za razvod, dok sam sjedila na fotelji, sin je ušao u kuću gurnuo me je sa fotelje i rekao: “Ku*vo! Samo se ku*ve razvode”. Ja sam pobijesnila i udarila sam mu šamar. Izletio je iz kuće, otišao u miliciju i prijavio me izmislivši neku priču. Zbog njega sam nekoliko mjeseci bila u zatvoru ni kriva ni dužna.
Mislite li da se on kaje zbog svega što je uradio?
– Da, on sada i pokušava da promijeni odnos sa mnom, ali ne zna kako. Kada smo se jednom prilikom sreli i kada sam ga pitala zašto je to uradio, on je spustio glavu i rekao da je tada bio mlad i pod uticajem oca.
Jeste li se u vrijeme kada su vas maltretirali obratili nekome za pomoć?
– Jesam, ali su sve moje prijave bile uzaludne. Većina prijava koje sam podnijela u MUP-u Borča nikada nisu otišle u Palatu pravde. Sve je to iz nekog razloga zataškano. Nekoliko puta su dolazili i odvodili supruga iz moje kuće, ali on se uvijek vraćao. Jednom prilikom, kada je suprug došao pijan kući i silovao me, otišla sam u miliciju uplakana i pocijepana da tražim pomoć. Policajac se cinično nasmijao i rekao mi: “Pa, gospođo, vi ste još u braku, zašto mu niste dali, to vam je dužnost”. Poslije toga sam shvatila da od njih ne mogu da očekujem pomoć. Više ne živim sa suprugom, nisam u zatvoru, ali sam i dalje duhovno zarobljena. Jedini koji me je zaštitio je inspektor Zoran iz Borče kada je bio na poslu. Tražila sam pomoć i od tadašnjeg predsjednika Tadića, a sada i od Nikolića, ali niko nema sluha za to.
Šta je sa suprugom sada?
– On je bio osuđen na društvenokorisni rad. Sada pije, luta i uništava mi život.
Možete li da kažete da ga mrzite?
– Prema njemu ne gajim nikakva osjećanja. On za mene ne postoji. Neka mu Bog sudi.
Izvor: Alo.rs