Četrnaest ovčijih stada iz Željeznog Polja, naselja iz općine Žepče koje su lani poharale poplave i klizišta i gdje su mnogi mještani ostali bez krova nad glavom, prije dubokog snijega i ciče zime, sa svojim čobanima, mulama i vjernim psima, ovih dana krenulo je na dug put, ka ravnoj Posavini, gdje će ostati sve do aprila naredne godine.
Stigli su do Gračanice i Lukavca, a zatekli smo ih u naselju Berkovica. Spremali su se za konačenje u šatoru, na smjenu, uz budno oko psa Cige.
Tročlanu čobansku ekipu čine Zijad i Abedin Redžić te Dževad Bašić, svi iz Željeznog Polja. Svi su demobilisani borci Armije RBiH i niko od njih drugi posao osim čobanskog nije mogao dobiti, pa su, nabavljajući jednu po jednu, formirali stado od 580 ovaca. Nema težeg posla, kažu Redžići i Bašić.
– Lani je naše selo pogodila katastrofa, ostali smo bez igdje ičega. Borba s prirodom je trajala mjesecima. Očuvali smo stado i ono je jedini izvor prihoda za naše porodice. Da ima ikakvog drugog posla, ovo bismo odmah ostavili, jer nebo je naš pokrivač, a zemlja prostirka. Putuje se svaki dan, ruča se stojeći, spava po dva tri sata. U januaru i februaru, kada se ovce počnu janjiti, spavanja nema, jer se janjad moraju uz vatru grijati da se ne smrznu – priča Zijad.
Kako kaže, s vlasnicima privatnih parcela gdje napasaju svoje stado nemaju problema, jer uljudno pitaju mogu li na njihovim livadama nahraniti stado. Stado iz Željeznog Polja kreće ka Gračanici, potom ka općini Gradačac, a prezimit će u Skugriću kod Modriče. U Posavini zimi snijeg nije dubok, pa je lakše prehraniti brojno stado, a onda u aprilu, kada ševa zapjeva, željno čekaju povratak u svoje Željezno Polje.
Dževad Bašić je najmlađi čobanin među njima, nije ni oženjen. Lani mu je poplava srušila kuću. Da se država pitala, kaže, bio na ulici, ali je za njegov slučaj čuo Dobojlija, kojem ni ime ne zna, pa je došao i kupio mu kuću u Željeznom Polju. Bit će mu zahvalan, ističe, do kraja života.