Život u Bosni i Hercegovini svakim danom sve je teži za običnog čovjeka, a vlasti ne poduzimaju ništa kako bi popravile situaciju. Planovi za ekonomski oporavak, rast plata i snižavanje cijena ne postoje iako podaci koje institucije predočavaju govore o tome da je bh. društvo svakim danom sve siromašnije.
U medijima se ovih dana pojavila studija koju je Direkcija za ekonomsko planiranje uradila za potrebe Vijeća ministara BiH, a čiji je zaključak da statistike koje se predočavaju nisu stvarni pokazatelj situacije te kako su plate, za koje se konstantno tvrdi da rastu ili stagniraju, ustvari smanjene, što dovodi do toga da građani od svojih primanja ne mogu više preživljavati.
Uzimajući u obzir rast cijena, prvenstveno grijanja, vode, struje i ostalih komunalnih usluga, ali hrane i ostalih potrepština, navodi se kako su se realna primanja građana u posljednje tri godine smanjila i više nego što to prikazuje službena statistika.
Studija kaže da se pad životnog standarda ubrzao od 2010. godine, kada su nominalne plate u BiH porasle za jedan posto, ali je istovremeno godišnja inflacija bila 3,1 posto, što u konačnom zbiru znači da su se realna primanja smanjila za 2,1 posto.
Isti trend je nastavljen i u idućim godinama, pa je u 2011. godini službeni rast cijena bio za 1,4 posto veći od rasta plata da bi u 2012. godini cijene ponovno rasle brže, za 0,5 posto. Tako su, i prema službenoj statistici, trenutačne plate u odnosu na plate iz 2010. godine realno manje za desetak posto.
Stručnjaci su izračunali da je inflacija u 2010. godini “pojela” oko 17 maraka od prosječne plate, što je 200 maraka na godišnjoj razini, a slična situacija se ponavlja svake iduće godine, gdje rast troškova života nastavlja i dalje nagrizati primanja.
Jednostavno rečeno, svakim danom građani za svoje plaće mogu kupiti sve manje stvari, iako im nominalno plate rastu, barem simbolično.
Statistike pokazuju kako u stvarnosti troškovi života rastu brže nego što pokazuje statistika. Tijekom posljednje tri godine troškovi grijanja, vode, struje i hrane porasli su znatno više od “statističkih” dva do tri posto, što znači i da su građani osiromašili znatno više nego što to priznaje službena statistika.
Da stvar bude gora, građane očekuje dalje osiromašenje jer slijedi dodatni skok cijena, kako hrane tako i komunalija, dok o povećanju plata nitko i ne razmišlja.
(Dnevni list)