Grob najveće ljubavi Josipa Broza nalazi se skriven duboko u šumi dvorskog kompleksa Karađorđevića. Međutim, on nije zapušten, već se i danas održava po naredbi prestolonasljednika Aleksandra II Karađorđevića, piše Telegraf.rs.
Dvorski kompleks Karađorđevića, duboko u sebi krije jednu tajnu i ljubavnu priču, o kojoj niste mogli da čujete ni riječ na časovima istorije. Ova priča je o velikoj ljubavi maršala Tita i njegove sekretarice Davorjanke Paunović Zdenke, koju je Josip Broz zakopao u šumi Belog dvora, podigao joj spomenik, i svako jutro obilazio njen grob, plakao i ostavljao ružu. Telegraf.rs je ekskluzivno obišao grob njegove najveće ljubavi “najvećeg sina našeg naroda i narodnosti” koji sada održava prestolonasljednik Aleksandar II Karađorđević!
Poznato je da je Josip Broz Tito imao dvije strasti – lov i žene, a teško je pretpostaviti broj nepozantih djevojaka i svjetskih diva koje su prodefilovale kroz njegov krevet. Ipak, kažu da je najveća ljubav maršala bila Davrojanka Paunović, koju je on sahranio u šumi Belog dvora, kao i da joj je svaki dan posjećivao grob i ostavljao crvenu ružu!
Zanimljiva stvar je da se taj grob i danas održava, i to kako Telegraf.rs saznaje po naredbi prestolonasljednika Aleksandra II Karađorđevića, koji nije dozvolio da se bilo koji trag istorije Tita i komunizma izbriše i ukloni iz doma Karađorđevića, jer, kako kaže: “samo diktatori brišu istoriju“! Prema predanjima Tito i Davorjanka su se upoznali u predvečerje rata, a tada veoma mlada i lijepa studentica francuskog, modernog i izazovnog oblačenja, brzo se zaljubila u moćnog i misterioznog partijskog vođu. Avantura je prerasla u ljubav i Zdenka, kako ju je Tito nazvao, nije se više odvajala od njega. U toku rata Zdenka je pratila Tita na svakom koraku, kao njegova lična sekretarica.
Franc Leskošek je jednom prilikom ispričao sljedeću anegdotu: “Na čelu slovenačke delegacije jednog popodneva došao sam na zakazani sastanak kod Tita. Stražar ispred Titovih vrata rekao mi je: “Možete da uđete, Tito vas očekuje”. Kad smo ušli u sobu u njoj nije bilo nikoga. Iz susjedne prostorije čuli su se uzdasi i krici praćeni jakom škripom kreveta. Krici su postajali sve glasniji, a škripa kreveta sve jača. Izgledalo je da će se krevet raspasti, a osoba u jaucima izdahnuti. Rekao sam drugovima da izađemo napolje da se malo prošetamo, jer ko zna kad će se ovo završiti. Poslije jednočasovne šetnje, kad smo ušli u sobu, Tita smo zatekli za radnim stolom, krepkog i dobrog raspoloženja. Pogledao je u časovnik i rekao: Ne smeta što ste zakasnili, ja sam završio neke važne i neodložne poslove.”
Titovi najbliži saradnici nisu voljeli Zdenku. Bila je sujetna, zajedljiva, voljela je da naređuje, a neki su čak predlagali Maršalu i da je strelja. Kad je njen uticaj toliko porastao da je počela da se miješa u neke važne odluke, odlučeno je da se sazove sastanak najužeg partijskog rukovodstva sa samo jednom tačkom dnevnog reda: riješiti problem Zdenke.
Umorna od marševa po bosanskim gudurama, iscrpljena zimom i glađu, Zdenka je oboljela od tuberkuloze. Nakratko odlazi u Rusiju na liječenje, ali se ubrzo vraća da bude pored svog Tita. Bolest joj se povratila i ubrzo je umrla, 1946. godine. To je za druga Tita bio poguban trenutak, nikoga nije obavijestio o smrti svoje drage Zdenke, već je naredio da je sahrane u krugu Belog dvora koji je uzeo za rezidenciju, objavio je Telegraf.rs.