Nakon što su brojni svjetski i regionalni mediji objavili priču o gluhonijemom dječaku Zejdu Ćoraliću, zbog kojeg je cijeli Prvi dva razred Osnovne škole “Osman Nakaš” iz Sarajeva naučio znakovni jezik, brojni bh. građani pokrenuli su na društvenim mrežama inicijativu da se ovogodišnja Šestoaprilska nagrada dodijeli učiteljici tog razreda, Saneli Ljumanović.
Podsjetimo, kada je dječakova majka Mirzana Ćoralić pitala nadležne u OŠ „Osman Nakaš“ da li bi dopustili da se njen gluhonijemi sin upiše u tu instituciju, učiteljica Sanela pristala je na to, bez mnogo razmišljanja. I ne samo to: na njen podsticaj, sva djeca iz Zejdovog razreda počela su uspješno savladavati osnove znakovnog jezika.
Bosna i Hercegovina je još prije trinaest godina usvojila zakon koji dozvoljava djeci s poteškoćama da budu potpuno integrirana u društvo, uključujući i škole. Djeca s poteškoćama trebala bi imati asistente na časovima koji bi sjedili s njima, „prevodili“ i pomogli im da učestvuju u u procesu edukacije. Međutim, u praksi, država jedva ima dovoljno novca da škole normalno funkcioniraju, dok su mališani poput Zejda uglavnom prepušteni brizi roditelja i dobroj volji uposlenika pojedinih škola.
U OŠ „Osman Nakaš“ angažovali su učiteljicu znakovnog jezika Anisu Šetkić-Sendić koja svakodnevno radi sa Zejdom i njegovim drugarima. A o (ne)brizi države i nadležnih institucija dovoljno govori činjenica da njen rad finansiraju sami roditelji djece iz tog razreda – i to oni koji su u mogućnosti…