Šta je sa stranim ulaganjima u BiH? U našu zemlju se ne ulaže koliko bi se moralo i kako je već obećano u onoj rečenici o 100 hiljada zaposlenih za osam godina. U neko drugo davno vrijeme smo imali petogodišnje planove razvoja. U ovo novo vrijeme ti su planovi stali u jednu rečenicu i jedno obećanje naših lidera, piše bh. novinska agencija Patria.
Dakle, šta danas imamo? I dalje katastrofalan broj nezaposlenih a radno sposobnih ljudi. Samo u Federaciji je nekih 380 hiljada. Preozbiljan je problem zaspošljavanje, razvoj i izlazak države iz siromaštva. Suočavamo se sa sobom, sa sposobnošću da nešto uradimo i ljudima damo nadu. Sve vrijeme govori se o iseljavanju stanovništva upravo zbog lošeg socijalnog stanja. Ne iseljava samo jedna nacija nego iseljavaju ljudi svih nacija. I ne treba nikog da tješi što odlaze i iz susjednih država. Ljudi traže dobro ili bolje koje im njihova država ne zna dati.
U Bosni i Hercegovini se nažalost i ne spominju direktne strane investicije. Nema ni riječi o njihovom iznosu u prošloj godini. Zna se da je u 2014. godini bilo tek 384 miliona eura direktnih stranih investicija. Nažalost, iako je čak i ova suma mala u odnosu na ulaganja u susjednim državama, iz statističkih podataka se ne vidi jesu li među ulagače strpane i banke i krediti koje je od njih uzela naša država. Dakle, da li će i posljednji krediti EBRD-a biti prikazani kao investicije?
Jedino što ovdje dobro prolazi su one rečenice obećanja. Sve vrijeme se govori o prosperitetu, posebno i o turističkim destinacijama u BiH, ali od toga nema konkretnih poboljšanja.
Nažalost, naši lideri žive u nekom paralelnom svijetu koji je daleko od egzistencijalnih tegoba običnog naroda. Oni, nažalost, nemaju pojma koliko je teška i dugotrajna borba protiv siromaštva. Ne znaju oni koliko je toj borbi potrebno odricanja i pameti, koliko brige o razvoju, zapošljavanju ljudi i otvaranju proizvodnih radnih mjesta i sve to uz najminimalniju korupciju.
Naši lideri se uzdaju u arapske investicije, koje se pokazuju kao velika gradilišta, od naselja u Popovićima kod Ilijaša, na Ilidži u Nadosjeku. U Oseniku gdje su za arapske kupce nikla velika naselja sa stambenim zgradama i jezerima, pa posebno i turističkom naselju Buroj u Trnovu, koja bi trebala biti, navodno najveća investicija u Jugoistočnoj Evropi.
Država nema nikakvih planova sa desetinama posebno napravljenih naselja. To pokazuje i odnosom prema mogućim uslugama opskrbe, servisiranja i brojnih žitnih potreba. Već sada nema odgovora na brojna pitanja. Vlast ništa ne čini na razvoju poljoprivrede, stočarstva, prerađivačke i prehrambene industrije, koja će adekvatno opsluživati nove i zahtjevne stanovnike okoline Sarajeva. Vlast još nije ni počela da planira i najjednostavnije odgovore na ove već dvije godine duge promjene prilika.
Obećavati radna mjesta je jedno, a davati adekvatne poslovne i ekonomske odgovore je nešto sasvim drugo. Dakle, ovoj državi su neophodna nova radna mjesta, proizvodnja novih vrijednosti i izvlačenje većine građana ove zemlje iz beznađa i siromaštva.
Naselja u vlasništvu Arapa danas ova vlast u BiH tretira kao nekakav svoj alibi da su uradili nešto ozbiljno na ekonomskom planu. Predaleko je to od istine. Nisu uradili ništa vrijedno pomena. I dalje je na zavodima za zapošljavanje identičan ogromni broj nezaposlenih obrazovanih i kvalitetnih mladih ljudi.
Sva naselja koja su napravljena i praktično prodata bogatim arapskim gostima neće poboljšati strukturu nezaposlenosti. Ekonomski je problematično što će to i dalje uglavnom biti sezonski posjetioci. Indirektno, te gradnje su dovele do kratkoročnih punjenja budžeta, bogaćenje novih bošnjačkih preduzetnika i graditelja. I zasad ne više od toga.