Profesori i studenti iz regije navode kako Bolonjski sistem obrazovanja nije ispunio očekivanja reformi.
Desetak godina od uvođenja Bolonjskog sistema obrazovanja u regiji, zajednički stav profesora i studenata je da, u najbolju ruku, reforma obrazovanja nije provedena onako kako je zamišljena.
Lamija Tanović, redovna profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kaže kako nije zadovoljna implementacijom reforme obrazovanja, piše Al Jazeera.
“U Bosni i Hercegovini Bolonjski sistem obrazovanja nije ni ispunio očekivanja niti je reforma adekvatno provedena. Bolonjski sistem nije propao tamo gdje adekvatno implementiran, što u BiH nije slučaj”, ocijenila je profesorica Tanović.
Još oštriji kritičar reforme obrazovanja je i njen kolega sa Filozofskog fakulteta u Osijeku, profesor doktor Zlatko Miliša.
“Ja sam, pretpostavljam, poznat u Hrvatskoj kao radikalni kritičar Bolonje do te mjere da se slažem sa studentima iz Njemačke, Italije, Švicarske, Francuske, koji su tražili njeno ukidanje. Znači, ja sam za ukidanje Bolonje”, poručio je Miliša.
On dodaje da je reforma obrazovanja nametnuta a “nikakvih dobrih stvari ne može biti ako je nešto nametnuto. Ona je u Hrvatskoj nametnuta bez javne rasprave”, kazao je profesor na odsjeku pedagogije.
“Do koje mjere se stvar iskomplicirala, da ne kažemo da je sustav upropašten, prvostupnici niti dobijaju diplome i nemaju mogućnost zapošljenja na tržištu rada”, kazao je profesor Miliša.
Ahmed Nurković iz Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) smatra da je zakonodavstvo zakazalo u podršci reformi koja se odvija na univerzitetima a koja predstavlja prelazak na Bolonjski sistem visokog obrazovanja.
“Samim tim i univerziteti su neadekvatno bili spremni i pripremljeni na sve zahtjeve koje taj prelazak na sistem nudi. Danas se situacija na velikom broju fakulteta Univerziteta u Sarajevu popravila u odnosu na stanje od 2006. do 2011. godine, ali još postoji prostora za napredak”, kazao je član SPUS-a.
Đorđe Pavićević, vanredni profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka i prodekan za studije II i III stepena, također smatra da reforma nije ispunila očekivanja, ali i da treba situaciju sagledati iz više uglova.
“Reforma nije ispunila očekivanja, ali nije fer upoređivati reformu sa očekivanjima, nego sa tim da li je stanje sada bolje ili gore nego pre 10. godina. Neke stvari su gore, neke bolje. Reforma svakako nije sprovedena kako bi trebalo, jer se ne radi samo o reformama programa univerziteta, nego i svim drugim pratećim prilagođavanjima, pre svega obrazovne politike u svakoj državi ponaosob”.
Profesor Pavićević dodaje da se u Srbiji svake godine prvog oktobra javljaju problemi za koje se ne zna da li je za njihovo rješavanje odgovorno Ministarstvo ili Univerzitet. “Kao kada je i o mnogim drugim reformama reč, i u ovu se ušlo nepripremljeno, spoljašnjim poticajima”.
Glavni cilj Bolonjskoga procesa od njegova pokretanja bio je stvaranje usporedivog, kompatibilnog i koherentnog sistema visokoga obrazovanja unutar Evropskoga prostora visokog obrazovanja. Također, Bolonja je trebala dovesti do mobilnosti profesora i studenta.
Međutim, i profesori i studenti se slažu da je reforma zakazala u tom segmentu.
“Bolonja predviđa veću prohodnost profesora i studenta. No što je u realnosti? U realnosti u Hrvatskoj je na najvećem broju fakulteta zabranjena vanjska suradnja zbog nedostatka novaca. Znači, gdje god dotaknuli bilo kakav realitet, vidite naprosto upropašteni sustav studiranja”, kritičan je profesor Miliša.
Profesorica Tanović je sličnog mišljenja: “Najveće zamjerke na bolonjsku reformu kod nas u BiH su to što nije ispunila svoje osnovne zadatke, a to su pod jedan da harmonizuje odnosno ujednači obrazovni sistem na svim univerzitetima u BiH tj. da stvori bh. prostor visokog obrazovanja koji bi se onda jednostavno implementirao u ‘Evropski prostor visokog obrazovanja’ (čije je stvaranje prvi cilj bolonjske reforme u Evropi), te pod dva da omogući mobilnost studenata ali akademskog osoblja prvo unutar BiH, a zatim i u okviru Evrope što je posljedica neispunjavanja ovoga pod jedan”.
“Nigdje nisu jasno ni definisana očekivanja ni ciljevi koji se žele doseći prelaskom na Bolonjski sistem. Dakle nema nikakve strategije. Ali ako uzmemo u obzir da je mobilnost jedna od glavnih karakteristika tog sistema onda možemo reći da je tu naše visokoškolsko obrazovanje doživjelo debakl, jer studenti ne samo da imaju velike probleme sa prenosom ECTS kredita između univerziteta unutar BiH nego čak i unutar istog univerziteta postoje problemi sa prenosima ECTS kredita i mobilnosti i pokretljivosti”, iznio je viđenje studenata Nurković.
“Smatram da je od svih aspekata Bolonjskog sistema mobilnost možda i najgore prošla u cjelokupnom dosadašnjem toku reforme”.
Profesor Pavićević zamjera što se u reformu “ušlo ‘odozgo’ sa idejom da se Evropa takmiči sa američkim univerzitetima, prema njihovim kriterijumima, a ne uzimajući u obzir druge faktore koji su doprinijeli uspehu američkog sistema obrazovanja u vreme kada se Bolonjska deklaracija donosila”.
“Dosta toga se promenilo”, ocijenio je Pavićević.
On dodaje da je dodatni problem što je ideja reforme da se univerzitet prilagođava tržištu rada, a ne šire shvaćenim ciljevima društva i građana, a to su prema njegovim riječima veća jednakost i pravičnost, društvena prohodnost itd.
“S tim u vezi događa se stravična komercijalizacija i obrazovanja i naučnog rada, koja je sve nedostatke tržišta prenela u sistem obrazovanja i nauke. Za to postoje brojni empirijski pokazatelji”.
Profesor Fakulteta političkih nauka dodaje da je problem i to što se sada smatra da se u visokom obrazovanju sve može mjeriti dosta pojednostavljenim kvantifikacijama.
“Imamo dosta nejasan sistem vrednovanja diploma i studija. Vrednost diplome osnovnih studija je snižena,master studije su između strukovnih i akademskih, jedine istinske akademske studije su doktorske studije, a i one su sve više izložene eksternim pritiscima”, kazao je Pavićević.
Ahmed Nurković kaže da studenti nemaju zamjerki na Bolonjski sistem obrazovanja jer još nisu došli u tu fazu.
“Mi imamo probleme sa implementacijom nekih osnovnih pretpostavki da bi se Bolonja počela primjenjivati tako da nismo još ni došli do faze gdje bi imali zamjerke na Bolonju. Kod nas još stojimo na zamjerkama na ljude i procese koji treba da implementiraju Bolonju”, kazao je član Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.
“Bosna i Hercegovina sigurno nije bila spremna za implementaciju Bolonje prilikom uvođenja. Onda kad smo prihvatili bolonjsku Deklaraciju 2003. tek smo počeli da učimo o tome šta je to. Trebalo je da nastavimo da bismo obezbijedili uslove za primjenu te reforme. Kad smo počeli da je primjenjujemo 2005. nismo imali ispunjen ni jedan od osnovnih preduslova, a to su: 1. legislativu (Zakon o visokom obrazovanju), 2. dodatna sredstva neophodna za primjenu i 3. znanje o tome šta je to”.
Na pitanje da li smatra da su postojali adekvatni planovi prilikom uvođenja reforme obrazovanja Nurković kaže “da definitivno nisu postojali a i danas ne postoje bilo kakvi planovi.
Situacija u BiH je posebno kompleksna jer obrazovanje je sa državnog nivoa spušteno na entitete i kantone, tako da svaki nivo vlasti ima svoje ‘vizije’ obrazovanja”.
Uz probleme implementacije reforme obrazovanja, profesor Pavićević ističe i problem promjene značaja diplome.
“Novi sistem sticanja diploma i omasovljenje studija menja i zahteve za sticanje diploma. Trebalo bi dobro razmisliti o tome šta se očekuje od diploma i univerziteta. Plašim se da su tu zahtevi univerziteta i njihovi unutrašnji kriterijumi u raskoraku sa onim što se politički i ekonomski očekuje od njih”.
“To daje poticaje koji vode inflaciji obrazovnih institucija i diploma”, ocijenio je Pavićević.
Omasovljenje studija ističe i profesora Miliša:
“Sa Bolonjskim sustavom, to govorim za Hrvatsku, ne znam kako je dalje, dogodila se ekspanzija obrazovanja. To znači strahoviti broj visokih škola, ne samo privatnih, veleučilišta i sveučilišta. Tobože, jedan od razloga je što smo znatno zaostajali u Hrvatskoj po broju visokoobrazovanih mladih ljudi. Danas smo dobili to što smo dobili, nikad veću nezaposlenost mladih ljudi”, rekao je Miliša.
On dodaje da je razočaran i u proces evaluacije profesora: “Jedna od da tako kažem stvari za koje sam ja mislio da se slažem je evaluacija kako nas studenti vrednuju kao nastavnike. To je radilo Sveučilište u Zadru gdje sam radio. Pokazalo se da najbolje prolazi mlađi znanstveni kadar, a onda su autori tog istraživanja zaključili da je to možda zbog toga jer je mladim ljudima potrebno za napredovanje, pa su popustljiviji prema studentima, sve kako bi dobili tu pozitivnu veću ocjenu”.
“Do te mjere je to nakaradno da je u tom istom istraživanju 10 posto studenta Sveučilišta u Zadru kazalo da mahinalno zaokružuju najveće ocjene, da bi se toga riješili”.
“Bolonjski sustav, to ne govorim samo ja, nego su to i kolege i vani pisali, upropastio je kritičko mišljenje”, kazao je profesor Miliša.
“Nije li nakaradni sustav visokog obrazovanja onaj u kojem vi morate po Bolonjskom sustavu ograničiti broj literature? Zamislite činjenice kada iz kapitalnih predmeta, ja sam diplomirao sociologiju i pedagogiju, nemate sustavnu i sistematsku sociologiju, morate ograničiti broj knjiga. To je ubijanje kritičkog mišljenja. Nepopravljiva šteta se dogodila”.
Profesor Miliša dodaje: “Sada svi misle, u zabludi su, da nije problem Bolonjskog sustava nego da ga mi nismo dovoljno dobro implementirali. Ako su ciljevi dobro postavljeni onda ćemo ih mi implementirati”.
Jedan od problema uvođenja Bolonjskog sistema obrazovanja je administriranje nastavnika, ustvrdio je Miliša. “Sa Bolonjom smo se doista pretvorili u činovnike”; kazao je profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Profesor Pavićević dodaje: “Sve je kvantifikovano i o svemu se mora voditi administracija, a da službe nisu za to dovoljno osposobljene. Započinjanje karijere na univerzitetu je ranije bila prednost, a sada pretvara se u hendikep, jer uz toliko nastave, administracije i zahteva, mladi ljudi ne mogu se brzo naučno profilisati. Uz to, zahtevi za napredovanje su takvi da dolazi do proliferacije radova, koji su često sumnjivog kvaliteta, tako da na površinu češće izbijaju veštiji, a ne bolji naučnici”.
“Pogrešno primijenjena bolonjska reforma koju ne prate odgovarajući IT programi stvorila je mnoštvo dodatnih administrativnih obaveza nastavnicima i asistentima što im oduzima dragocjeno vrijeme”, kazala je profesorica Tanović.
U konačnici, profesori i studenti smatraju da je potrebno analizirati dosadašnju implementaciju reforme obrazovanja i izvršiti potrebne korekcije.
“U zaključku, mislim da je vrijeme da se za početak počne evaluirati reforma i navedu pozitive i negativne strane. A ja unaprijed tvrdim da na društveno-humanističkim znanostima nisam uočio ni jednu pozitivu stvar da bih rekao nešto kvalitetno o Bolonjskom sustavu studiranja”, poručio je profesor Miliša.
Da može, kaže profesorica Tanović, u Bosni i Hercegovini bi “počela sa primjenom bolonjske reforme sasvim ispočetka. I zaboravila bih sve što smo radili od 2003. godine”.