Kako piše Slobodna Bosna (SB), činjenica da je preko režimske agencije u RS-u plasirana vijest koja ignoriše učešće druga dva člana Predsjedništva BiH, ne ukazuje samo na odsustvo elementarnog diplomatskog bontona, već i na pokušaj da se Dodiku prida veći značaj nego što ga realno ima.
U medijima je prije nekoliko dana osvanula vijest da će predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovne Milorad Dodik 16. marta u Ankari sa predsjednikom Republike Turske Recepom Tayyipom Erdoganom potpisati sporazum o građevinskim projektima, među kojima je i autoput Sarajevo – Beograd.
Riječ je o nekompletnoj vijesti, koju je nakon sastanka ministra saobraćaja i komunikacija BiH Vojina Mitrovića s turskim ambasadorom Haldunom Kocem plasirala Srna s ciljem da se član Predsjedništva BiH iz RS-a predstavi kao pandan Erdoganu te da se minimizira uloga druge dvojice članova Predsjedništva BiH.
Kako saznaje “Slobodna Bosna“, istina je da će u posjetu Ankari ići sva trojica članova Predsjedništva, a tom prilikom će biti potpisan sporazum Erdogana i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a ne između Erdogana i Dodika.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH po službenoj dužnost stavlja potpis na sporazume Predsjedništva BiH, ali nema ustavne ovlasti da sam sklapa međudržavne sporazume, već to može raditi samo Predsjedništvo BiH.
Činjenica da je preko režimske agencije u RS-u plasirana vijest koja ignoriše učešće druga dva člana Predsjedništva BiH, ne ukazuje samo na odsustvo elementarnog diplomatskog bontona, već i na pokušaj da se Dodiku prida veći značaj nego što ga realno ima.
Poređenja radi, vrijedi podsjetiti da je u oktobru prošle godine Šefik Džaferović, kada je kao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH dobio poziv da sam posjeti Bruxelles i susretne se s najvišim zvaničnicima – pozvao i drugu dvojicu članova Predsjedništva da s njim idu u posjetu.
S druge strane, iako u Ankaru idu sva trojica članova Predsjedništva BiH, krugovi bliski Dodiku grade lažnu predstavu da on sam ide u Ankaru na susret s Erdoganom, što dosta govori o njegovom konceptu politike, ali i objašnjava zašto nije u stanju graditi ozbiljne državničke odnose.