U Kantonu Sarajevo prema nekim procjenama ulicama slobodno šeta između deset i 12 hiljada pasa lutalica. To je broj koji se, uprkos poduzetim mjerama poput kastracije i sterilizacije, te otvaranja nekoliko azila, iz dana u dan povećava.
Dobrim dijelom povećanju broja pasa lutalica doprinosi i to što se psi redovno iz drugih kantona dovoze i ostavljaju na sarajevskim ulicama.
Ono što je najgore je to što su Sarajlije sve više isprepadane zbog napada lutalica kojih je u proteklom periodu itekako bilo i zbog toga traže reakciju nadležnih.
Nadležni opet, kako tvrde, trenutno imaju vezane ruke jer Zakon o dobrobiti životinja koji je donesen na nivou BiH, ne dozvoljava u ovakvom obliku da se išta učini u kratkom vremenskom periodu.
Prema riječima ministra privrede KS-a Emira Hrenovice, na sve veći problem pasa lutalica ukazuje se odavno, ali oni koji donose zakone još nemaju sluha.
Zakonski rok
– Mi konstantno ukazujemo na nužnost dopune i izmjene zakona. Psi su opasni, a imamo i organizacije koje stalno stvaraju probleme. Udomljavanje ne ide kako treba, azili nisu rješenje, a ni kastracija neće pomoći u kratkom roku. Zbog toga nam trebaju radikalnije mjere. Sve ovo dosad je gašenje požara. Možemo prepisati iz evropskih metropola gdje se psi koji su na ulici duže od sedmicu smještaju u azile. Ako i tu provedu sedmicu, a niko ih ne udomi, eutaniziraju se. I nama treba neki zakonski rok po kojem bi slično djelovali. Naravno ovo se ne može više trpjeti i zato ćemo i mi krenuti agresivnije da riješimo problem, ističe Hrenovica.
Najmasovniji projekt kastracije i sterilizacije pasa u Kantonu Sarajevo koji je realizovan s ciljem smanjenja broja pasa lutalica, završen je nedavno, ali ni to prema riječima nadležnih neće doprinijeti poboljšanju stanja. Jer, na njegove efekte treba čekati nekoliko godina, a do tada, grad će preplaviti novi psi.
– Akcije sterilizacije i kastracije pasa lutalica su jedan projekt koji je dugoročan i njegovi rezultati će biti vidljivi u narednih tri do pet godina. To svakako ima velikog učinka jer u zadnjoj akciji kastracije odrađeno je preko tri hiljade pasa, od čega je preko 60 posto ženki. Ali, počinju se pojavljivati psi za koje se pretpostavlja da se dovode iz drugih kantona i gradova. Zašto ovaj problem nije toliko izražen u Zenici, Doboju, Banjoj Luci… Zašto je najveći problem pasa lutalica u Sarajevu, kaže Jasmin Kazazović, v.d. direktor Kantonalne veterinarske stanice.
Eutanazija pasa, kako ističe Kazazović, treba biti ugrađena u zakon, a na taj način postići će se određeni napredak.
– Eutanazija pasa u našem zakonu ne postoji. Svi evropski zakoni imaju klauzulu eutanazije, ali ne i naš. U azilu postoji pedesetak pasa koji su agresivni i onda ih ne smijete ni pustiti ni očistiti, a takav pas pravi troškove. I onda umjesto da se to mjesto ustupi mlađem zdravom psu, imate psa od 13 godina koji je agresivan i kojeg ne možete udomiti, a morate ga hraniti i davati mu svu njegu, naglašava Kazazović.
A, ni mjesta u azilu više nema. Čak štaviše pretrpani su. Zbog nedovoljne finansijske podrške pojedinim prijeti i zatvaranje.
Pretrpani azili
– Zbog niza problema mi ćemo vjerovatno na kraju godine zatvoriti prihvatilište u Gladnom Polju. Azili su samo jedan od segmenata rješenja. Otvaranjem prihvatilišta ne može se riješiti problem pasa lutalica. To su objekti gdje se psi smještaju određeni period do udomljavanja, ali kod nas ima puno pasa, a sve manje udomljavanja kao posljedica opće krize. Kapacitet azila u Rakovici je 140 pasa, a u ovom momentu mi ih imamo 200. Znači, imamo pedesetak pasa preko naših kapaciteta i realnih mogućnosti. S druge strane, udomljavanje nije ni blizu nivoa kojim bi bili zadovoljni niti je to način da se riješi ovaj problem. Ko god misli da je to način, u veliko je zabludi jer prevelika je reprodukcija i razmnožavanje da bi se udomljavanjem nešto postiglo. Kod nas zakone pišu oni koji nisu sagledali realno stanje. Ako se pas treba eutanizirati, onda treba postojati institucija koja će to utvrditi. Zakon treba prilagođavati uslovima u kojima živimo, a ovaj naš nije najbolji. Bojim se negativnih efekata koji bi se mogli dešavati u narednom periodu kada će psi biti sve gladniji i agresivniji, kaže Almir Džanković, direktor azila u Gladnom Polju.
I ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša KS-a smatra da je vrijeme da se problemu pasa lutalica radikalnije pristupi.
– Morat ću oštrije reagovati da se počne uvoditi red. Imam informacije da se psi dovoze u Sarajevo i tu moramo napraviti određene korake. S druge strane, imamo udruženja koja reaguju i ovo je došlo do grla. U zakonu imamo različita tumačenja. Udruženja propagiraju da mi moramo svakog psa koji nije bolestan kastrirati i staviti u azil. Ali, to je ogroman trošak i vidjet ćemo da pojačamo rad inspekcija i kafilerijske službe jer dosta pasa predstavlja opasnost i treba ih eutanizirati. Imamo iskustva iz drugih zemalja gdje nema nijednog psa. Ta iskustva govore da sve ono što nije u sistemu i psa koji nema vlasnika treba eutanizirati. To su visokorazvijene zemlje primijenile. Postoje razvijeni azili, ali postoje i službe koje efikasno rade. Sami sebe ćemo uništiti ako ovako nastavimo, zaključuje Petrović.
Iz udruženja za zaštitu životinja ističu kako je problem pasa lutalica krivica nadležnih koji u potpunosti ne primjenjuju zakon o zaštiti i dobrobiti životinja.
Zakon je provodiv
– Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH apsolutno je provodiv. Povećan broj pasa na ulicama nikako nije posljedica donošenja zakona, već isključivo neprovođenja zakonom predviđenih mjera. Svi psi na ulici su druga, peta ili sedma generacija potomaka kućnih ljubimaca, koje ljudi napuštaju, a što prolazi nekažnjeno, iako je zakon predvidio sankcije za neodgovorne vlasnike. Također, iako su se pokazale kao najefikasnija metoda za smanjenje broja napuštenih pasa i mačaka, sterilizacije nisu samostalna mjera, već tek karika u lancu mjera koje treba poduzeti da bi se problem riješio. Isto se odnosi i na skloništa. Onda kada uz sterilizacije i skloništa budemo u potpunosti realizovali i ostale predviđene mjere, možemo očekivati rezultate. Jer jasno je da, dok sterilišete pse na ulici, dolaze novi koje vlasnici nekažnjeno napuštaju. Veoma se često i zlonamjerno odgovornost usmjerava prema udruženjima i aktivistima za zaštitu životinja, koji se optužuju za porast broja napuštenih pasa i mačaka na ulicama. Aktivisti, prema zakonu, nemaju nikakvu obavezu. Sve što rade, rade jer to žele, ulažući vlastito vrijeme, energiju i novac. S druge strane, lokalne zajednice, koje su dužne provoditi zakon, svoje obaveze komotno izbjegavaju. Dakle, krivce za ovakvo stanje treba tražiti u onima koji četiri i po godine nakon donošenja zakona nisu prepoznali svoju ulogu i svoje obaveze, naglašavaju iz Udruženja Život.
Za smještaj u azilu 150 KM mjesečno
Smještaj pasa u azilu nije nimalo jeftin, čak štaviše za naše standarde preskup je. To su potcrtali i nadležni, ističući kako novca nema za ove svrhe.
– Jednostavno na današnjem vremenu grijeh je plaćati 150 maraka mjesečno za psa, a imamo gladnih ljudi, naglašava ministar Hrenovica.
A, dok su cijene smještaja pasa u azile visoke, sve je više pasa koji se u njima moraju zadržati.
– Azili su postali starački domovi za pse. Svaki azil ima određeni kapacitet, a svaki pas košta. Jednog psa držati desetak godina ekonomski je neisplativo. Azil treba biti prelazno rješenje da bi se mlađi i zdraviji psi mogli udomiti, kaže Kazazović.
(Oslobođenje)