Goalball (golbal) je ekipni sport dizajniran posebno za slijepe sportaše. Igra se sa zvučnom loptom i ovaj sport kao ni jedan drugi ne pomaže orijentacijskim sposobnostima slijepih i slabovidnih, no u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijen jer su za ozbiljnije bavljenje ovim sportom potrebna značajnija finansijska izdvajanja.
Goalball je od 1980. godine dio programa ljetnih paraolimpijskih igara, ali BiH još nema svoju reprezentaciju koja bi je u ovom sportu mogla predstavljati na najvećem sportskom takmičenju u svijetu.
Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine Mustafa Demir u razgovoru za Agenciju FENA podsjetio je da je ovaj sport prije posljednjeg rata u BiH bio značajno razvijen u Jugoslaviji, ali danas nije dovoljno razvijen u BiH.
– Ovaj sport namijenjen je i resocijalizaciji slijepih i slabovidnih ljudi, a do sada se pokazao kao izuzetno funkcionalan i praktičan te se igra u gotovo svim zemljama u svijetu – pojasnio je Demir.
Kazao je da BiH do danas nije imala ekipu goalballa koja je učestvovala na paraolimpijskim igrama, ali je izrazio nadu da će se u skorijem periodu značajno pozabaviti ovim pitanjem jer bi uskoro trebala biti održana izborna skupština Paraolimpijskog komiteta kada bi se trebalo razgovarati o formiraju ekipe koje će moći učestvovati u takmičenju.
Podvukao je da se radi o zahtjevnom poslu, jer je Međunarodni paraolimpijski komitet definirao norme za učestvovanje na igrama tako da bi bh. sportisti morali učestvovati na određenom broju međunarodnih i zvaničnih takmičenja da bi učestvovali na paraolimpijskim igrama.
Najavio je da će Paraolimpijski komitet učiniti sve da bi već na sljedećim paraolimpijskim ljetnim igrama BiH imala svoju ekipu budući da je goalball uz atletiku najpopularniji među slijepim i slabovidnim osobama.
Zainteresiranost za ovaj sport je veoma velika jer udruženja koja okupljaju slijepe i slabovidne osobe imaju u redovnoj nastavi goalball kao sredstvo za realizaciju nastavnog plana i rehabilitaciju osoba s tim stepenom tjelesnog ograničenja.
– U BiH postoje profesori tjelesnog odgoja koji su osposobljeni za treniranje ovog sporta. Svojevremeno smo imali ekipu koja je u Jugoslaviji nešto značila, tako da mislim da bismo objektivno mogli za sljedeće paraolimpijske igre imati tim – naglasio je Demir.
Govoreći o zemljama regiona i zastupljenosti ovog sporta, Demir je kazao da u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji postoje ekipe koje su nastupale na svjetskim i evropskim prvenstvima te paraolimpijskim igrama.
Selektor goalballa u BiH i član Upravnog odbora Udruženja slijepih Kantona Sarajevo Veselin Rebić u razgovoru za Agenciju FENA potcrtava da je goalball sport koji razvija pokretljivost, brzinu i orijentaciju kako u mikro tako i u makroprostoru.
– Goalball je igra koja angažira sve grupe mišića. Slijepe osobe su osujećene u kretanju te im bavljenjem bilo kojim sportom znači jako mnogo kao nadoknada za kretanje. Budući da je goalball apsolutno prilagođena igra slijepim osobama onda je to najpodesniji oblik da se fizički aktiviraju i da održavaju svoje tjelesne i psihičke vrijednosti – pojasnio je Rebić.
Dodao je da je u svijetu ova igra vrlo razvijena i ulaže se mnogo novca da bi se slijepim ljudima omogućilo da igraju ovaj sport budući da nijedan sport koji ovi ljudi mogu igrati (plivanje ili kuglanje) nije tako koristan kao što je goalball te naglašava da su mladi slijepi ljudi veoma zainteresirani za ovaj sport.
– Trebalo je proći mnogo vremena nakon rata da se ovo pokrene iako je prije rata bio veoma razvijen. Ipak u Sarajevu oko 15 osoba se manje ili više aktivno bavi goalballom, a u srednjoj školi u Nedžarićima radi se mnogo na tom planu da bi ova aktivnost bila nametnuta kao navika – kazao je Rebić.
Ekipa iz Sarajeva koja djeluje putem sekcije sportskog društva slijepih je vrlo uspješna i već je u C-kategoriji, a mogla bi preći i u višu kategoriju i dosegnuti visoki nivo, ali Rebić naglašava da novaca nema i sve se svodi na prijateljske turnire.
Osim Sarajeva goalballom se u Federaciji BiH bave još samo u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu, a postoji ekipa koja se goalballom bavi i u Banjoj Luci, ali Rebić naglašava da bi s više finansijskih izdvajanja trebalo podržati ove aktivnosti te naći više razumijevanja za specifične potrebe slijepih.
– Dvije godine pokušavamo da organiziramo međunarodno takmičenje u kojem bi učestvovale ekipe iz Bugarske, Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije, ali upitno je da li će se to uspjeti realizirati ove godine. Kada su u pitanju zvanična takmičenja bez značajnih sredstava to nije moguće – zaključio je Rebić.
Instruktor orijentacije i kretanja slijepih osoba u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Azur Kuduzović također ističe važnost orijentacije slijepih osoba u prostoru, a igra sa zvučnom loptom goalball upravo tome doprinosi.
– U ovom sportu vrlo je bitno da se oni između sebe snalaze, da koriste auditivnu percepciju da bi znali gdje se nalazi lopta, gdje protivnički igrač da bi mogli odbraniti gol i zaštiti svoje polje koje trebaju braniti. Da bi uspjeli u svemu tome moraju se vrlo dobro orijentirati – kazao je u razgovoru za Agenciju FENA Kuduzović.
Istaknuo je da se o važnosti orijentacije slijepih osoba govori samo 15. oktobra na Međunarodni dan bijelog štapa zbog čega je vrlo važno pokušati u ovaj sport uključiti slijepe učenike da bi se doprinijelo razvoju njihove orijentacije.
Zbog svega ovoga, mišljenja je, da bi goalball trebalo potencirati kod slijepih osoba i svakako raditi na prezentaciji ove igre jer je malo ljudi upoznato o sportu koji je dinamičan i vrlo koristan.
Goalball (golbal) je sport namijenjen za osobe s oštećenjem vida. Goalball je sport koji dolazi iz Austrije, a prvi koji je utvrdio pravila je Hanz Lorenzen – 1946. godine. Od tada goalball je veoma popularan i u svijetu priznat sport među slijepim i slabovidnim osoba.
Teren na kojem se igra dug je 18, a širok devet metara. Duž cjele širine terena postavljen je gol koji je podijeljen na tri dijela po tri metra. U igri učestvuju dvije ekipe, a u svakoj ekipi imaju tri igrača koji aktivno igraju, i tri igrača u zamjeni. Važno je i to da svaki igrač ima povez na očima bez obzira na stepen oštećenja vida.
Igra se sa zvučnom loptom koja je teška jedan kilogram i 600 grama. Igrači dobacuju loptu s jedne strane na drugu, a cilj je da lopta pogodi gol. Svaki igrač može šutirati najviše dva puta zaredom, a u slučaju prekršaja, protivnička ekipa šutira penal. Svako dodirivanje poveza se također kažnjava penalom.
U slučaju penala ekipa koja se brani dva igrača sklanja s terena tako da jedan igrač brani cijeli gol. Utakmica je podijeljena na dva poluvremena u trajanju od 15 minuta.