Inicijativa državnog poslanika Denisa Bećirovića da se u glavnom gradu BiH izgradi spomenik velikim humanistima Srđanu Aleksiću i Goranu Čengiću, nije dobila potrebnu većinu, a predlagač u izjavi za agenciju Patria poručuje da je ovo jedno od najskandaloznijih glasanja u postdejstonskoj BiH.
– Inicijativa iako je dobila potrebnu opću većinu, nije dobila potrebnu entitetsku većinu jer su poslanici SDS-a i SNSD-a glasali protiv ove inicijative, a HDZ-ovi poslanici su bili suzdržani – kazao je Bećirović.
Prema Inicijativi koju je uputio Bećirović, Vijeće ministara BiH obavezalo bi se da, najkasnije u roku od 18 mjeseci od njenog usvajanja u saradnji sa drugim nadležnim tijelima i institucijama, organizira i provede postupak izgradnje spomenika Srđanu Aleksiću, Goranu Čengiću i drugim hrabrim i poštenim ljudima, kao simbolima građanske solidarnosti, koji su činili dobra djela i dali svoje živote braneći pravo na život svojih susjeda i univerzalna načela zaštite ljudskih prava.
– Imajući u vidu šta se sve dešavalo u prethodnih nekoliko sedmica, posebno imajući u vidu činjenicu da je recimo jedan studentski centar na Palama dobio ime po notornom i sada prvostepeno osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, svi smo očekivali da će barem pristati pojedini poslanici iz manjeg bh. entiteta da izgradimo spomenik ispred Parlamenta velikim humanistima, ljudima koji su se borili za građanske slobode, zaštitu svojih komšija, a primjeri su Srđan Aleksić, Goran Čengić kao i brojni drugi ljudi koji su dali svoje živote da bi zaštitili svoje komšije – kazao je Bećirović.
Bećirović je kazao da je ovakvo glasanje pojedinih poslanika pokazalo da misle kako u BiH treba poslati poruku mladim generacijama da se ugledaju na presuđene ratne zločince, a ne na humaniste.
– Još je poraznija činjenica da nije bilo nikakve argumentacije zašto su glasali protiv. Smatram da je suština u tome što je jedan takav potez trebao poslati jednu pozitivnu sliku cijeloj BiH. A ta poruka između ostalog sadržavala je i činjenicu da u interesu izgradnje mira i slobode u našoj zemlji trebamo graditi i ona obilježja koja spajaju ljude različitih etničkih, vjerskih i drugih identiteta – kaže Bećirović i dodaje da „smo dobili poruku da u BiH još uvijek nisu dobrodošla obilježja humanistima, obilježja koja spajaju ljude.“
– Oni i dalje insistiraju na politici podjela, politici mržnje, sijanja nove klice nemira na ovim prostorima umjesto da gradimo jednu puno bolju i sigurniju budućnost u BiH. Zahvaljujući Goranu i Srđanu i drugim ljudima, preživjeli su ljudskost i vjera u ljudskost ali to nije bilo dovoljno pojedinim poslanicima.
Bećirović nije mogao potvrditi da će ponovo uputiti inicijativu u Parlament BiH.
– Sagledaćemo čitavu situaciju, sve to skupa što se događalo u kom pravcu ide BiH i šta vladajuće izvršne i zakonodavne vlasti misle o BiH. Nedopustivo je i neprihvatljivo da prođe studentski centar Radovan Karadžić, a ne može spomenik humanistima.
Ko su Srđan i Goran
Srđan Aleksić izgubio je život u 27. godini braneći svog komšiju Alena Glavovića u Trebinju pod naletom grupe pripadnika Vojske RS. Iako i sam pripadnik Vojske RS, Aleksić nije mogao gledati kako njegovog sugrađanina tuku te mu je priskočio u pomoć. Kundacima pušaka četvorica vojnika tada su nemilosrdno počeli udarati Srđana. Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu i nije se više probudio. Preminuo je 27. januara 1993. godine. Otac Rade u čitulji je napisao: Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost. Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njemu.
Goran Čengić je prije svega heroj Sarajeva. Sportista, rukometaš, dobar čovjek, tokom opsade Sarajeva i naselja Grbavica izgubio je život samo zbog toga što je pokazao svoju ljudskost. O životu i smrti tih ratnih godina na Grbavici je odlučivao osuđeni ratni zločinac i monstrum Veselin Vlahović Batko. Čengić je pokušao spasiti svog komšiju doktora Husniju Ćerimagića od smrti, a onda ih je Batko obojicu odveo i strijeljao na Trebeviću 14. juna 1992. godine. Goranovo tijelo ekshumirano je nekoliko godina nakon reintegracije Grbavice. Smrt ga je zatekla u 46. godini.
Još uvijek ne postoji ulica Gorana Čengića u Sarajevu, piše Patria.